Kaljužnica
Caltha palustris
Karakteristike
Močvarna kaljužnica (Caltha palustris L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice žabnjača (Ranunculaceae). Stabljike su uspravne, zadebljane, okrugle i šuplje, u donjem dijelu često su crvenkaste. U gornjem dijelu su razgranate i narastu do 50 cm visine. Korijen je također dobro razgranat. Listovi su naizmjenični, sjajni su i tamnozeleni, bubrežastog ili srcolikog oblika i na rubovima sitno nazubljeni. Donji listovi nalaze se na dugim, mesnatim peteljkama dok su gornji listovi manji, sjedeći ili na kratkoj peteljci. Cvjetovi su veliki, do 5 cm u promjeru i građeni od pet zlatnožutih lapova, puno prašnika i međusobno slobodnih tučaka. Čašku nemaju. Cvatu od ožujka do lipnja, ponekad i drugi puta ujesen. Nakon oprašivanja razvijaju se mnogi izduženi plodovi. Plod je tobolac koji završava oblikom koji podsjeća na kljun a sadrži mnogo sitnih, kuglastih sjemenki.
Stanište
Rasprostranjena je na području Europe sve do arktičkog područja, u Aziji i u Sjeverneoj Americi. Raste na vlažnim livadama, uz rijeke, potoke, jarke i močvare, od nizina do planinskih područja 2000 m nadmorske visine.
Etimologija
Latinsko ime roda Caltha potječe od grčke riječi kalathos (košarica, pehar, čaša) zbog oblika cvjetova. Ime vrste palustris ukazuje na močvarna staništa, potječe od latinske riječi palus (močvara). Na stranim jezicima nazivi su marsh-marigold, kingcup (eng.), Sumpfdotterblume (njem.), populage des marais (fr.), farferugine (tal.), caléndula acuática, verruguera (špa.), navadna kalužnica (slo.).
Upotreba
Generalno je kaljužnica otrovna biljka i ne smije se jesti sirova. Sasvim mladi listovi jestivi su jedino kuhani uz dvostruko mijenjanje vode. Cvjetni pupoljci kuhaju se 10tak minuta uz dvostruko mijenjanje vode te se zatim kisele u octu i koriste kao kapari.[1][2] Kod osjetljivih osoba može na dodir izazvati alergijsku reakciju. Stoka na pašti ju zbog gorkog i oštrog okusa izbjegava.
