Svračica
Digitaria sanguinalis
Karakteristike
Svračica (Digitaria sanguinalis (L.) Scop.) je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Poaceae). Korijenov sustav je jak i dobro razvijen, stvara mnogobrojne do 50 cm duge stabljike uzdižuće, ili često privijene uz tlo. Listovi su dugi 5-15 cm, široki 5-8 mm, na licu prekriveni mekim dlakama a i rukavci donjih listova imaju dlake. Klasovi su raspoređeni na vrhovima stabljika, nose dvospolne, tamnocrvene boje. Cvjeta u lipnju. U jednoj sezoni stvori do 5000 sjemena.[1]
Stanište
Rasprostranjena je širom svijeta. Staništa su pjeskovita tla, lakša zemljišta, sunčani položaji. Raste na oranicama, u vrtovima, vonjacima, vinogradima, kraj putevam od nizina do planinskog pojasa. Jestiva je biljka i smatra se dobre krmne vrijednosti, ponegdje se i danas sije. Sjeme brzo klije a biljke se mogu zakorijeniti na koljencima. Mlade biljke brzo rastu, pogotovo kada je zemlja zagrijana. Odgovara im bogato, rahlo tlo, otporne su na visoke temperature i sušu, dobro štite tlo od erozije na strminama i pješčanim tlima.
Premda smatrana korovom, mogu se naći i njene pozitivne odlike. Tako literatura navodi podatak da kada se svračica nađe kao korov u usjevu kukuruza može mu pomoći ako raste na nagibu, a kako je niskog rasta i kasno se pojavljuje pomaže mu da zadrži tlo.[2]
Etimologija
Latinsko ime roda Digitaria potječe od digitus (prst), zbog prstasto raspoređenih klasova.[3] Ime vrste sanguinalis u taksonomiji obično ukazuje na krvavo crvenu boju kao što je to slučaj kod drugih vrsta istog naziva (dren, Cornus sanguinea ili crvena iglica, Geranium sanguineum). No u ovom slučaju ime potječe zbog podvala djece u Njemačkoj kada su zabadali klasiće u nos svojih drugova čime su prouzročili njihovo krvarenje.[4] Na stranim jezicima nazivi su hairy crabgrass, large crabgrass, crab finger grass, purple crabgrass, Polish millet (eng.), Blutrote Fingerhirse, Blut-Fingergras (njem.), digitaire sanguine, millet sanguin, anne rouge d’Europe (fr.), sanguinella comune (tal.), capim-colchão, milhã-digitada (port.), krvavordeča srakonja (slo.).
Upotreba
Jestive su sjemenke, može ih se mljeti te koristiti kao brašno. U srednjem se vijeku svračica uzgajala kao kulturna biljka na našem području, pšeno se koristilo za pripremu kaša, ili se dodavalo mlijeku ili juhi. U Sloveniji se uzgajala još 1950. godine. U Poljskoj i Njemačkoj se još i danas negdje sije i konzumira kao proso. Rado ih jedu i ptičice.
Svračica može poslužiti i kao sirovina za dobivanje celuoze radi proizvodnje papira.[5]
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga a b c
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- G. Sinclair, (1824.), Hortus Gramineus Woburnensis; or, An account of the results of experiments on the produce and nutritive qualities of different grasses and other plants used as the food of the more valuable domestic animals, J. Moyes: London