Poljska grbica
Lepidium campestre
Karakteristike
Poljska grbica (Lepidium campestre (L.) W.T.Aiton) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, tanka, gusto sitno dlakava, u gornjem dijelu razgranata, visoka 20-60 cm. Listovi su varijabilni, dugi do 6 cm, nepravilno perasto rascijepani na uske listiće, listovi na stabljici su naizmjenični, rijetki, jajasto lancetasti, nazubljenih, valovitih i uvijenih rubova, sjedeći i obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, sitni, skupljeni u grozdaste cvatove u gornjem dijelu gusto dlakavih stabljika. Vjenčić ima bijele latice tek malo duže od čaške. Prašnika ima 6, antere su žute, tučak ima nadraslu plodnicu. Cvatu od svibnja do srpnja. Plod je jajasta, široko okriljena, oko 5 mm duga komuška, vodoravno otklonjena od stabljike, sadrži ovalne, smeđe sjemenke. Dozrijevaju od lipnja do kolovoza.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, zapadnoj i jugozapadnoj Aziji. Raste na obrađenim zemljištima, na zapuštim tlima, uz puteve, na nasipima. Odgovara joj pješčano i šljunkovito tlo. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinsko ime roda Lepidium potječe od grčke riječi lepis, dem. lepidion (ljuska), prema izgledu plodova kod nekih vrsta, prema načelu sličnosti koristila se kao sredstvo protiv bradavica i perutanja. Ime vrste campestre znači poljski, ukazuje na stanište.[1]
Na stranim jezicima nazivi su field pepperwort, field pepperweed (eng.), Feld-Kresse (njem.), passerage champêtre (fr.), lepidio campestre, erba storna (tal.), mostaza silvestre (špa.), poljska draguša (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi nadzemni dijelovi, ljutkastog su okusa. Sakupljaju se u proljeće prije nego se pojave cvjetovi, stariji listovi odveć su ljutog okusa. Listovi sadrže 170-190 mg% vitamina C i oko 10 mg% karotina. Nedozreli plodovi su oštrog okusa, u manjim količinama koriste se kao začin.[2]
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec