Preskoči do glavnog sadržaja

Medvjetka

Arctostaphylos uva-ursi

Karakteristike

Medvjetka ili medvjeđe grožđe (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng.) je vazdazeleni grm iz porodice vrijesova (Ericaceae). Grane su polegnute i malo uzdižuće, narastu tek do 30 cm visine, no dobro su razgranate i idu do 1 m u širinu te prekrivaju tlo poput tepiha. Korijenski sustav je površinski premda dobro razgranat i dobro veže tlo. Kora je kod mladih grana zelenocrvenkasta, s kratkim dlakama, kasnije crvenkastosmeđa i ljušti se. Postrani pupovi su usko ušiljenojajasti, malo odstoje ili priliježu uz granu, ljuske su im zelenkaste do crvenkaste. Listovi su naizmjenični, jednostavni, mali, jajasti, debeli, čvrsti, kruti, kožasti i goli, cjelovitih rubova, dugi 1-3 cm, široki do 15 mm, na obje strane goli, na licu tamnozeleni, naličje im je svjetlije te izražene mrežaste nervature. Cvjetovi su dvospolni, mali, veliki do 6 mm, zvonoliki, skupljeni po 3-12 u viseće grozdaste cvatove na zajedničkoj peteljci na vrhovima grančica. Ocvijeće im je dvostruko, čaška je peterodijelna, bijela i crvenkasto nahukana, sićušna, duga tek oko 1 mm, vjenčić je bijel, svijetloružičast na vrhu, 5-6 puta veći od čaške a zupci na rubu su previnuti unatrag. Prašnika je 10 i zatvoreni su unutar donje trećine cijevi vjenčića, antere su im purpurne. Plodnica tučka je nadrasla, kuglasta. Cvate od ožujka do lipnja. Plod je okrugla, glatka i gola, crvena boba promjera oko 6-8 mm, sadrži 6-8 bubrežastih koštica sa jednom sjemenkom oštrih bridova. Dozrijeva u kolovozu i rujnu.

Stanište

Prirodno raste u skupinama u gorskim i pretplaninskim područjima južne Europe, u sasvim sjevernim dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike planete raste i na livadama. Kod nas je ima na Velebitu i u Gorskom Kotaru, u pojasu bukve i bora krivulja, do 2000 m nadmorske visine. Staništa su joj sunčana i polusjenovita mjesta, vegetacije niskih grmova, suha pješčana, kamenita i stjenovita mjesta, vapnenačka i kisela tla. Životni vijek joj je više od 100 godina. Strogo je zaštićena biljka.[1]

Razmnožava se sjemenom, vegetativno položenicama ili uzimanjem reznica u kasno ljeto. Odgovara joj sunčano ili blago sjenovito mjesto, suha, rastresita i topla zemljišta.

Etimologija

Latinski naziv roda Arctostaphylos potječ od grčkih riječi arktos (medvjed) i staphyle (grozd), navodno medvjedi rado jedu plodove. Slično, naziv vrste uva ursi potječe od latinskog uva (grožđe) i ursus (medvjed), istog značenja.[2] Na stranim jezicima nazivi su bearberry, kinnikinnick (eng.), Echte Bärentraube, Immergrüne Bärentraube (njem.), raisin-d’ours commun, raisin d’ours, busserole (fr.), uva ursina (tal.), gayuba, uva de oso, rastrera (špa.), uva-de-urso (port.), vednozeleni gornik (slo.), medveđe grožđe (sr.).

Upotreba

Plodovi su jestivi, premda su opori i kiselkasta okusa. Jestivi su sirovi ali boljeg su okusa ako se prokuhaju, mogu se sušiti, prema želji kasnije i samljeti. Osušeni plodovi sadrže 21% šećera.[3]

U fitoterapiji se upotrebljavaju mladi listovi koji se beru u bilo koje doba godine. Suše se cijeli na toplom i prozračnom mjestu.

Medvjetka djeluje antiseptično te je službeno odobrena kao lijek za urinarne infekcije kao što je cistitis i upala mokraćne cijevi. Kako bi medvjetka bila učinkovita urin ne smije biti kiseo te je potrebno zalužiti mokraću uzimanjem soda bikarbone. Također se tijekom liječenja medvjetkom preporuča izbjegavanje konzumiranje gaziranih pića, octa i agruma.

  • 7 g lista izdrobi se na male komadiće, prelije šalicom kipuće vode, ostavi 10 min i procijedi. Pije se svježe spravljeno 5× dnevno, a 2× dnevno se uzme se i pola žličice sode bikarbone [4]

Sjevernoamerički indijanci pušili su listove i plodove medvjetke uz logorsku vatru i u obredima.

 Galerija fotografija

Pregled lokacija