Brusnica
Vaccinium vitis-idaea
Karakteristike
Brusnica (Vaccinium vitis-idaea L.) je zimzeleni grm iz porodice vrijesova (Ericaceae). Naraste 10-40 cm visine. Grane su polegle ili pridignute, tanke, okrugle, u nižim dijelovima smeđe, nabrane, prema gore su sjajno tamnozelene, u početku su dlakave, kasnije gole, ljušte se u manjim krpama. Korijenov sustav je površinski i dobro razvijen. Vršni pupovi su obrnuto piramidalni, na vrhu tupi. Listovi su naizmjenični, jednostavni, obrnuto jajasti, čvrsti i kožasti, dugi 0,5-3 cm, široki 0,5-1,5 cm, na licu su tamnozeleni i sjajni, naličje im je svjetlije, golo i sa izraženim smeđim, točkastim žlijezdama, rubovi su previnuti, nalaze se na peteljci dugoj do 3,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, mali, promjera oko 8 mm, zvonasti, skupljenipo 3-8 u viseće grozdaste cvatove na vrhovima grana. Ocvijeće je dvostruko, vjenčić je cjevasto zvonast, dug 5-8 mm, bijele ili ružičaste boje, čaška ima u donjem dijelu međusobno srasle lapove, režnjevi su joj deltoidni. Prašnika je 10, u osnovi su dlakavi, antere su tamnožute, tučak je jedan s podraslom plodnicom a vrat nadvisuje vjenčić. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su okruglaste, sjajno crvene bobice veličine oko 0,5-1 cm, na vrhu imaju ostatke čaške. Sadrže više sitnih crvenosmeđih sjemenki koje su ušiljene na oba kraja. Dozrijevaju od kolovoza do listopada.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi, raste u brdskom, pretplaninskom i planinskom pojasu, u Alpama raste i na više od 3000 m nadmorske visine. Raste na toplim, vlažnim i sjenovitim staništima na kiselom tlu, u crnogoričnim šumama, na močvarnim područjima . Kod nas je ima u Gorskom kotaru i Lici. Zaštićena je biljka.
Uzgaja se kao jestiva biljka, traži kiselo tlo bogato humusom. Razmnožava se sjemenom, položenicama koje se zakorjenjuju ispod zemlje, reznicama u kasno ljeto ili u ranu jesen ili dijeljenjem. Podnosi hladne temperature do -40°C.
Etimologija
Ime roda Vaccinium pretpostavlja se da potječe od latinske riječi bacca (boba).[1] Na stranim jezicima nazivi su lingonberry, cowberry (eng.), Preiselbeere (njem.), mirtillo rosso (tal.), arándano rojo (špa.), brusnica (slo.).
Upotreba
Plodovi su jestivi, ukusni su, kiselkastog okusa. Mogu se konzumirati sirovi, termički obrađeni ili sušeni. Zreli plodovi sadrže oko 7% šećera, 1,3% limunske kiseline, oko 0,3% jabučne kiseline, malo trjeslovina, pektina, karotina, oko 10 mg% vitamina C. Sjemenke sadrže do 30% masnog ulja. [2] Listovi se mogu koristiti kao čaj.
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Stella Šatalić, Stanislav Štambuk, (1997.), Šumsko drveće i grmlje jestivih plodova; zaštita biološke raznolikosti, Zagreb: Državna uprava za zaštitu okoliša
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga