Jupiterova brada
Anthyllis barba-jovis
Karakteristike
Jupiterova brada (Anthyllis barba-jovis L.) je zimzelena trajna biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Uspravnog je rasta, naraste do 150 cm visine. Grane su krivudave i velikim dijelom ogoljele, listovi su tek u gornjem dijelu. Mlade grane su sivkaste i dlakave. Listovi su naizmjenični, složeni, neparno perasti, čine ih 9-19 sjedećih lisaka koje su eliptično izduženog oblika, duge do 15 mm, široke 3-5 mm, na licu su zelene, naličje im je bjelkastosrebrnasto, na vrhu imaju malu bodljicu. Cvjetovi su dvospolni, blijedožuti, promjera oko 1 cm, skupljeni u uspravne glavičaste cvatove na vrhovima grana. Cvate od travnja do lipnja, oprašuju ih kukci. Plod je mala mahuna koja sadrži jednu sjemenku.
Stanište
Rasprostranjena je u primorskim dijelovima Europe i sjeverozapadne Afrike, kod nas je ima u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Raste na sunčanim i toplim područjima u pukotinama vapnenačkih stijena, u nizinskim područjima do 300 m nadmorske visine. Nije naročito česta i u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske vodi se kao gotovo ugrožena vrsta i zaštićena je biljka. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinski naziv roda Anthyllis potječe od grčkih riječi anthos (cvijet) i ioulos (dlaka), zbog čašice s bijelim dlačicama.[1] Ime vrste potječe od latinskih riječi barba (brada) i jovis (Jupiter). Na stranim jezicima nazivi su Jupiter’s beard, silver bush (eng.), Jupiters Bart (njem.), barbe de Jupiter (fr.), barba di Giove (tal.), anthyllis maior, barbajove (špa.), grmičasti ranjak (slo.).
Upotreba
Jestivi su listovi i vršni dijelovi s pupoljcima i cvjetovima, koriste se kao začin.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
