Judino uho Auricularia auricula-judae

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Auriculariales
Vrsta:
Auricularia auricula-judae
Sinonimi:
Tremella auricula L., Hirneola auricula (L.) P. Karst., Auricularia auricula (L.) Underw.

Karakteristike

Judino uho (Auricularia auricula-judae (Bull.) J.Schröt.) je vrsta jestive i ljekovite gljive iz porodice Auriculariaceae. Plodište joj je veliko do 12 cm širine. Nema izraženi stručak već leži priljepljena za podlogu s minimalnom stapkom. U početku je zdjeličastog oblika, kasnije nepravilnog i naboranog izgleda. Meso je u početku je smeđe do tamnosmeđe boje, elastične, kožaste i žilave strukture, u starosti nešto tvrđe konzistencije i crne boje. Spore su cilindrične, glatke, otrusina je bijela.

Stanište

Raste na listopadnom drveću, većinom na trulom deblu bazge. Može se naći tokom cijele godine ali najčešće ipak tokom jeseni i blagih zima.

Etimologija

Svi nazivi upućuju na izgled gljive koji podsjeća na ljudsko uho. Korijen latinskog binominalnog naziva potječe od deminutiva riječi auros (uho). Ime vrste auriculan potječe od auricula (ušna školjka).[1] Na stranim jezicima nazivi su Jew’s ear, wood ear, jelly ear (eng.), Judasohr, Mu-Err, Holunderpilz (eng.), oreille de Judas, oreille du diable (fr.), orecchio di Giuda, cuore profumato (tal.), oreja de Judas (špa.), bezgova uhljevka (slo.), judino uho (sr.).

Upotreba

Jestiva je gljiva i u sirovom obliku. Može se sušiti, tad postane tvrda no ako se stavi nakratko u vodu nabubri i omekša te se dalje priprema kako se želi. Popularna je u azijskoj kuhinji. Kako ima sposobnost da proširuje krvne žile koristi se kod visokog krvnog tlaka, hemoroida i sl.

Galerija fotografija

Podijeli