Josip Pančić
1814. – 1888.
Ugledni botaničar i profesor prirodnih znanosti. Istraživao je floru i faunu područja Srbije te tako otkrio i opisao brojne biljne i životinjske vrste. Prema njemu je nazvana vrsta crnogorice – pančićeva omorika (Picea omorika), kao i najviši vrh Kopaonika u nacionalnom parku – planinskog masiva u Srbiji i Kosovu.
Rani život i obrazovanje
Josip Pančić rođen je 1814. godine u selu Ugrini, koje se nalazi kraj Crikvenice, tada dio Austrijskog Carstva. Njegovo rano obrazovanje obuhvaćalo je osnovnu školu u Gospiću, a potom gimnaziju u Rijeci. Unatoč svom interesu za prirodne znanosti, Pančić je započeo studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Međutim, zbog nedostatka predmeta iz prirodnih znanosti, prebacio se na Medicinski fakultet u Pešti (današnja Budimpešta). Godine 1842., uspješno je obranio svoju doktorsku disertaciju na temu botaničke taksonomije i stekao titulu doktora medicine.
Nakon stjecanja doktorske titule, Pančić je kratko vrijeme radio kao privatni liječnik. Međutim, sudbina ga je odvela u Beč, gdje je upoznao Vuka Stefanovića Karadžića (1787. – 1864.), poznatog srpskog filologa i reformatora jezika. Zahvaljujući preporuci Karadžića, Pančić je dobio priliku za posao u Srbiji. Tako je 1846. godine počeo raditi kao liječnik u Kragujevcu.
Godine 1853., Josip Pančić preselio se u Beograd, glavni grad Srbije, gdje je postao profesor na gimnaziji. Osim što je predavao, posvetio se opsežnom istraživanju flore Srbije. Njegova strast prema prirodnim znanostima usmjerila ga je prema terenskom istraživanju.
Životno djelo
Iscrpno je dokumentirao floru Srbije i klasificirao je mnoge biljne vrste koje su u tadašnje vrijeme bile nepoznate. Njegova istraživanja obuhvaćala su prikupljanje i klasificiranje biljaka te izradu detaljnih botaničkih opisa. Sistematizacijom biljnog svijeta Srbije omogućio je bolje razumijevanje raznolikosti biljnih vrsta.
Najvažnije otkriće na planini Tara u zapadnoj Srbiji bila je rijetka vrsta crnogorice koja je prozvana njemu u čast – pančićeva omorika (Picea omorika). Često je istraživao i Kopaonik – planinski masiv koji se proteže između Srbije i Kosova. Napisao je ogroman broj naučnih radova ne samo na području botanike nego i na području zoologije, mineralogije i geologije. Njegovi radovi nisu samo doprinijeli znanju nego su također potaknuli daljnja istraživanja i inspirirali buduće generacije znanstvenika.
Umro je 1888. u Beogradu a posmrtni ostaci su mu željom bili sahranjeni na njegovoj najdražoj planini Kopaoniku gdje mu je na najvišem vrhu izgrađen mauzolej te se od tada taj vrh naziva Pančićev vrh.
Josip Pančić ostao je upamćen kao veliki istraživač prirode i botaničar koji je znatno obogatio znanje o flori Srbije i njenim prirodnim ljepotama.