Jednogodišnja resulja

Karakteristike

Jednogodišnja resulja (Mercurialis annua L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mlječika (Euphorbiaceae). Stabljika je uspravna ili pridignuta, razgranata, četverobridna, gruba, u donjem dijelu slabo dlakava a prema vrhu sve dlakavija. Naraste do 50 cm visine. Rizom je horizontalan. Listovi su nasuprotni, nalaze se na kratkoj peteljci i skupljeni su na vrhu stabljike, svijetlozeleni su, duguljasto jajasti, ušiljenog vrha, grubo nazubljenih rubova, dugi 5-15 cm. Cvjetovi su dvodomni, jednospolni, razlikujemo muške i ženske biljke. Sitni su i neugledni, zelenkastožuti, rastu u pazušcima listova. Muški cvjetovi su skupljeni u uspravne klasaste cvatove, nalaze se na dugim i tankim stapkama, imaju 8-12 prašnika. Ženski cvjetovi su skoro sjedeći, pojedinačni ili po 2-3, nalaze se na kratkim stapkama u pazušcima listova. Cvate od travnja do rujna. Plod je dug, sadrži dvije okrugle bijelosive sjemenke. U jednoj sezoni biljka stvara 1000 – 2000 sjemena.^[1]

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Smatra se udomaćenom na području Australije. Raste u sjenovitim šumama, šikarama i živicama, na zapuštenim zemljištima, uz puteve.

Etimologija

Latinski naziv roda Mercurialis potječe od boga Merkura koji je u grčkoj mitologiji otkrio ljekovitost biljke.^[2] Ime vrste annua znači jednogodišnji. Na stranim jezicima nazivi su annual mercury (eng.), Einjährige Bingelkraut (njem.), mercuriale annuelle (fr.), mercorella comune (tal.), mercurial (špa.), barradoiro, erva-mercúrio, mercurial, mercurial-anual, urtiga-bastarda (port.), enoletni golšec (slo.).

Upotreba

Uvjetno su jestivi mladi listovi, u sirovom obliku su otrovni, gorki i neugodnog mirisa no mogu se jesti termički obrađeni kada postaju sigurni. Djeluju kao blagi purgativ a mokraća poprima crvenkastu boju.^[3]

Galerija fotografija

Literatura

1. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Petar Petrić, Mirko Tomašević, (2003.), Biljne vrste uzročnice peludnih alergija, Požega: Spin Valis

Autorska prava fotografija

• Lucien Mahin
• AnRo0002
• AnRo0002
• AnRo0002