Jasmin
Jasminum officinale
Karakteristike
Jasmin (Jasminum officinale L.) je listopadna biljka penjačica iz porodica maslinovka (Oleaceae). Stabljika je duga, tanka i povijena, može doseći 5 metara dužine. Listovi su nasuprotni, neparno perasti, čine ih 5-7 duguljastih listića cjelovitih rubova i ušiljenog vrha. Cvjetovi su bijeli, zvjezdoliki, skupljeni u gronjaste cvatove. Vrlo su intenzivnog i ugodnog mirisa. Cvatu od svibnja do rujna.
Stanište
Prirodno je rasprostranjen u dijelovima Azije (od Irana preko Indije do zapadne Kine), u Europu je unešena 1550. godine.[1] Danas se smatra udomaćenom u dijelovima Europe i sjeverne Afrike. Kod nas je zabilježen u priobalnom nizinskom području.
Uzgoj
Razmnožavanje se vrši reznicama u jesem ili krajem zime. Traži toplo i sunčano mjesto, zemlja je dobra rahla, dobro drenirana i bogata humusom.
Našeg jasmina držimo u tegli tokom proljeća, ljeta i rane jeseni na terasi dok ga za vrijeme hladnih jesenskih i zimskih temperatura obavezno unosimo u kuću na toplo. Iako može rasti bez optimalnih uvjeta, cvate samo ukoliko su mu zahtjevi ispunjeni. Tako smo primijetili da nije cvjetao sve dok ga na kraju jeseni nismo unijeli u sobu gdje se dobro grijalo. Tada u siječnju cvate i njegovi mirisi snažno ispunjuju prostorije. Dozvoljavamo mu da naraste do 2 metra te ga u rano proljeće orežemo. Najmanje je osjetljiv od svih pravih jasmina, te ga se može uzgajati kao sobnu biljku a u toplim krajevima vani kao penjačicu za prekrivanje golih zidova.
Etimologija
Latinski naziv roda Jasminum potječe od arapskih riječi yasman, yasmin, yasamin, a to je porijeklo i grčke riječi iasmelaion (parfem).[2] Ime vrste officinale znači upotrebljiv, ljekovit,[3] uobičajen je naziv koji se dodijeljuje nekoj istaknutoj vrsti u rodu a da nalazi primjenu u medicini.Na stranim jezicima nazivi su common jasmine, poet’s jasmine, white jasmine, jessamine (eng.), Echte Jasmin, Gewöhnliche Jasmin (njem.), jasmin blanc (fr.), jazmín oficinal (špa.) pravi jasmin (slo.).
Upotreba
Od cvjetova se izrađuje eterično ulje i apsolut, iznimno ugodnog zasićenog mirisa. Miris je iznimno cijenjen i čest je sastojak mnogih parfema. U kućnoj upotrebi cvijet se može brati te koristiti kao čaj.
Galerija fotografija
Literatura
- Francesco Bianchini, Azzurra Carrara Pantano, (1980.), Sve o cvijeću – priručnik o uzgoju bilja (Il tuttoverde, guida alla coltivazione di piante e fiori), Ljubljana: Mladinska knjiga
- Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"