Japanski hmelj
Humulus japonicus
Karakteristike
Japanski hmelj (Humulus japonicus Siebold & Zucc.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice konopljovki (Cannabaceae). Stabljika je razgranata, povija se oko drugih biljaka u smjeru kazaljke na satu, duga je 2-4 metara. Listovi su krupni, imaju peteljku dugu 5-10 cm, razdijeljeni su na 5-9 režnjeva, nazubljenih rubova, jarkozelene boje, naličje je dlakavo i prekriveno žlijezdama. Cvjetovi su žućkastozeleni, neupadljivi, skupljeni u uspravne cvatove duge 15-25 cm. Cvate u srpnju i kolovozu.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji (Japan, Kina, Tajvan). Krajem 19. stoljeća unešena je u istočnu Sjevernu Ameriku gdje se danas smatra se invazivnom vrstom. Slična situacija je u Europi gdje je zabilježen u mnogim zemljama te može postati veći problem jer formira guste sastojine koje zastiru i guše autohtonu vegetaciju.
Razmnožava se sjemenom u veljači i ožujku, klije na temperaturi 15-18C. Nakon klijanja pikiraju se pojedinačne biljke u posudi i postavi im se potporanj. Sadnice se presađuje sredinom svibnja na razmak 40-50 cm. Odgovara im sunčano ili sjenovito mjesto, vlažno tlo ali da se voda ne zadržava. Pruža dobru zaštitu od vjetra i pogleda, pogodan za sjevernu stranu. Brzog je rasta.
Etimologija
Naziv roda Humulus možda potječe od latinske riječi humus (zemlja, tlo), zbog činjenice da biljka preferira rasti na šumskom tlu. Ime vrste japonica ukazuje na izvorno stanište biljke. Na stranim jezicima nazivi su Japanese hops (eng.), houblon du Japon, houblon japonais (fr.), luppolo del Giappone (tal.), japonski hmelj, enoletni hmelj (slo.).
Upotreba
Za razliku od običnog hmelja (Humulus lupulus), japanski hmelj ne sadrži gorke tvari stoga se ne može koristiti na isti način u narodnoj medicini kao ni za aromatiziranje piva.
Galerija fotografija
Literatura
- Joachim Mayer, Cvijeće za balkone i terase, München: Gräfe und Unzer
