Japanska sofora

Karakteristike

Japanska sofora (Styphnolobium japonicum (L.) Schott) je listopadno stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae). Naraste do 20 m visine tvoreći široku, gustu zaokruženu krošnju. Grane su elastične, otporne, raširene i dosta razgranate. Listovi su naizmjenični, složeni, neparno perasti, sastavljeni od 7-21 duguljasto jajastih lisaka, nalik su listovima bagrema, liske su duge 3-5 cm, ušiljenog vrha, na licu su tamnozeleni i sjajne, naličje je sivozeleno i dlakavo. Cvjetovi su sitni, bijeli, blago mirisni, skupljeni u velike metličaste cvatove duge do 25 cm. Cvatu u srpnju i kolovozu u trajanju oko 2-3 tjedna. Ocvali cvjetovi padaju na tlo i tvore gusti žućkasti prekrivač. Plod je viseća mahuna velika 3-6 cm koja nalik na ogrlicu sadrži 3-7 međusobno razmaknute tamne sjemenke.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području istočne Azije (Kina). Iako joj naziv glasi japanska sofora, u Japan je tek kasnije unešena iz Kine a Europi se počela uzgajati u 18. stoljeću. Sadi se u parkovima i većim dvorištima. Razmnožava se sjemenom.

Uzgoj

Lako se razmnožava iz sjemena no sporog je rasta i cvate tek nakon 30-40 godina. Odgovara joj položaj punog sunca. Tolerira slabu zemlju a otporno je i na sušu i gradska onečišćenja. Kao odrasla biljka otporna je na hladne temperature do -25°C, no mlade biljke potrebno je zaštititi. Brzog je rasta.

Odraslo stablo izgleda vrlo dekorativno u doba cvatnje a i daje odličnu sjenu. Postoje razni kultivarni od kojih je najpoznatija sofora visećih grana Styphnolobium japonicum ‘Pendula‘.

Medenje

Smatra se vrlo dobrom medonosnom biljkom, od velike je važnosti zbog cvatnje ljeti kada su dani vrlo dugi i vrijeme obično lijepo i stabilno. Pčele ju posjećuju sakupljajući mnogo nektara i cvjetnog praha. Salijeću čak i otpale cvjetove, tako da osim snažnog zujanja u krošnji možemo ih vidjeti i na zemlji kako su privučene otpalim cvjetovima. Prinosi mogu iznositi do 15 kg po košnici, a ukupan prinos na površini 1 ha može biti i do 300 kg meda. Nektar sadrži oko 54 % šećera.^[1][2]

Etimologija

Naziv Sophora, potječe od arapske naziva sufayra za stablo mahunarke. Ime vrste japonicum ukazuje na Japan gdje je vrlo često stablo, no nije autohtono. Na engleskom jeziku poznato je kao pagoda tree (drvo budističkih hramova), zbog česte sadnje blizu hramova.
Nedavno je biljka bila uključena u rod sofora (Sophora), no novih saznanja da kod ove vrste nedostaje sposobnost stvaranja simbioze s bakterijama koje fiksiraju dušik u tlu preko korijena, prebačena je u zaseban rod. Kineski naziv i simbol za soforu složenica je od riječi drvo i demon, zbog narodne priče u kojoj si je muškarac napravio kuću od njenog drveta, no ubrzo je cijela njegova obitelj pronađena mrtvom. Zbog tog vjerovanja drvo ne koriste za izradu domova.

Na stranim jezicima nazivi su pagoda tree (eng.), Japanische Schnurbaum, Perlschnurbaum (njem.), sophora du Japon (fr.), sofora del giappone (tal.), árbol de la miel, árbol de las pagodas, falsa acacia del Japón (špa.), japonska sofora, pagodovec (slo.).

Upotreba

Cvjetovi i cvjetni pupoljci sakupljaju se na početku ljeta, suše i koriste kao čaj. Kod nas nisu popularni no koriste se u tradicionalnoj kineskoj medicini. Djeluju adstringentno, smanjuju krvni tlak, krvarenje i koriste se za tretiranje hemoroida.^[3] Sadrže sastojak sličan nikotinu zbog čega su toksičnu u većim količinama. Trudnice i dojilje bi konzumiranje biljke trebale izbjegavati.

Žuta boja može se dobiti kuhajući osušene cvjetove i pupoljke u vodi.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
3. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2954919/
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga