Japanska kurika
Euonymus japonicus
Karakteristike
Japanska kurika (Euonymus japonicus Thunb.) je zimzeleni grm ili nisko stablo iz porodice kurika (Celastraceae). Naraste 2-8 m visine. Listovi su nasuprotni, ovalni do široko obrnutojajasti, dugi 3-7 cm, fino nazubljenih rubova, kožasti, na licu tamnozeleni i sjajni, naličje je svjetlije. Cvjetovi su zelenkastobijeli, neugledni, sitni, veliki oko 5 mm, nalaze se u pazušcima listova. Cvatu u lipnju i srpnju. Plodovi su ružičasti, okrugli, veliki oko 8 mm, sadrže sjemenke koje dozrijevaju krajem jeseni.
Otporna je na mraz i sušu. Odgovara joj stanište puno sunca, svježa, duboka i rahla zemlja. Otporna je na dim, prašinu, na gradska onečišćenja, podnosi orezivanje. lipanj srpanj cvatnja
Stanište
Rasprostranjena je u istočnoj Aziji (Japan, Kina, Koreja), u Europu je unešena početkom 19. stoljeća. Vrlo često se uzgaja kao ukrasna biljka, pojedinačno, u grupama ili kao živa ograda, dobro podnosi orezivanje. Razmnožava se sjemenom, reznicama krajem ljeta ili položenicama.
Razvijen je velik broj kultivara:
- “Pyramidatus” – krošnja je valjkasta i kompaktna
- “Macrophyllus” – listovi su dugi 5-7 cm
- “Microphylllus” – niska forma, listovi su dugi 1-2,5 cm
- “Albomarginatus” – listovi na rubovima imaju bijelu boju
- “Aureus” – listovi su žutozelene boje
Etimologija
Latinsko ime roda Euonymus potječe od grčke riječi eu (dobro), onoma (ime).[1] Ime vrste japonicus ukazuje na izvorno stanište biljke. Na stranim jezicima nazivi su Japanese spindle, evergreen spindle (eng.), fusain du Japon (fr.), evonimo giapponese (tal.), huso japonés, bonetero, evónivo (špa.), japonska trdoleska (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
