Japanska kriptomerija
Cryptomeria japonica
Karakteristike
Japanska kriptomerija ili japanski cedar (Cryptomeria japonica (L.f.) D.Don) je zimzeleno stablo iz porodice čempresa (Cupressaceae). Uspravnog je rasta, naraste do 70 m visine, krošnja je gusta, konusna ili piramidalna. Deblo je vitko, promjera do 2 m, kora mu je crvenkastosmeđa, debela i mekana, ljušti se u uzdužnim trakama. Listovi su igličasti, gusto spiralno smješteni na izbojima i prema vrhu upereni, blago uvijeni, plosnati, kožasti i tvrdi, tamnozeleni, zimi postanu smećkastozeleni, dugi 10-25 mm, debeli oko 1 mm, na stablu ostaju prosječno oko pet godina. Muški cvjetovi su u obliku pojedinačnih resa smješteni u pazušcima na vrhu mladih izboja. Ženski cvjetovi su okruglasti, smeđi češeri, promjera 1-3 cm, nalaze se na vrhovima kratkim izboja, dozrijevaju iste jeseni a na stablu ostaju još više mjeseci. Sastavljeni su od 20-30 drvenastih ljusaka, a ispod svake ljuske sadrže 3-5 tamnosmeđih, trokutasto duguljastih sjemenki dugih 5-8 mm.
Stanište
Porijeklom je iz Japana gdje je endemska vrsta. U svom prirodnom staništu raste u toplim šumama u nizinskom i brdskom području, također stabla sade oko hramova. Širom svijeta uzgaja se kao ukrasna biljka, u Europi je unešena 1844. godine.[1]
Razmnožava se sjemenom ili vegetativno reznicama i izdancima. Brzo raste, odgovaraju joj dobro drenirana, plodna, vlažna i duboka tla, ne podnosi siromašna, vapnenačka zemljišta i hladnu klimu. Mraz ga može oštetiti.
Životni vijek joj može biti veoma dug, najstarije stablo zabilježeno je da iznosi čak 3000 godina. Kod nas naraste znatno niže visine a kada se posječe tjera nove izdanke iz panja.
Od kultivara možemo napomenuti ‘Aurea‘ koja ima zlatnožute iglice, ‘Compacta‘ naraste do 15 m visine, listovi su plavozeleni, ‘Elegans‘ ima iglice duge 10-25 mm, ‘Globosa Nana‘ je grmastog oblika, visoka 2-4 m, ‘Pungens‘ ima bodljaste iglice.
Etimologija
Naziv roda Cryptomeria potječe od latinske riječi crypto (sakriven) i grčke riječi meros (dio), zbog sjemenke koje su sakrivene ispod ljusaka.[2] Ime vrste japonica (japanski), ukazuje na porijeklo stabla. Na stranim jezicima nazivi su Japanese cedar, Japanese red-cedar (eng.), Sicheltanne, Japanische Zeder (njem.), cryptoméria du Japon, cèdre du Japon (fr.), cedro rosso del Giappone (tal.), criptoméria, cedro-japonês (port.), japonska srpovka, kriptomerija (slo.), sugi (jap.).
Jedina je vrsta u rodu.
Upotreba
Drvo je čvrsto i trajno, otporno na trulenje, slabe gustoće, vrlo mirisno, pogodno za obradu.
Galerija fotografija
Literatura
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga a b
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
