Hrvatska sibireja Sibiraea altaiensis ssp. croatica

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Sibiraea altaiensis ssp. croatica
Sinonimi:
Sibiraea croatica Degen, Sibiraea laevigata (L.) Maxim. ssp. croatica Degen, Sibiraea altaensis (Laxm.) C.K. Schneider var. croatica (Degen) G. Beck

Karakteristike

Hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis (Laxm.) C. K. Schneid. ssp. croatica (Degen) Degen) je listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Dobro je razgranat i gustog rasta, naraste do 100 cm visine. Korijen je jak i dobro razvijen. Kora je u početku glatka, sjajna, tanka i crvenkastosmeđa, kasnije plitko ispucana i postane sivosmeđa. Pupovi su dugi 4-9 mm, građeni od nekoliko crvenkastosmeđih ljuski koje su kožaste, na rubu trepavičavo dlakave. Listovi su naizmjenični, jednostavni, dugi 5-9 cm, široki 11-18 mm, goli, cjelovitih rubova, zaobljenih vrhova ali s malim i mekanim šiljkom na vrhu, na licu su zeleni, naličje je podjednako zeleno ili malo svjetlije. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni, mali, promjera 6-7 mm, skupljeni u rahle, oko 10 cm duge metličaste cvatove na vrhovima grančica. Građeni su od čaške koju čine pet trokutasto lancetastih lapova, vjenčić je građen od pet bijelih, okruglastih latica dužine 1,5-2 mm. Prašnika ima oko 15, prašnice su im bjelkaste. Tučaka ima pet, plodnice su pri dnu međusobno srasle a vratovi su ružičastocrveni. Cvate u lipnju i srpnju. Plodovi su jajasti, crvenkastosmeđi mjehuri dugi oko 3-4,5 mm koji dozrijevaju i otvaraju se krajem rujna, sadrže 4-5 svijetlosmeđih sjemenki koje su duge 2,5-3 mm.

Stanište

Endem je koji kod nas raste samo u zapadnom Sjevernom i Južnom Velebitu na području između 700 i 1200 m nadmorske visine, a još je se može naći u osni i Hercegovini. Otkrio ju je Stefan Kocsis (preparator Prirodoslovnog muzeja u Budimpešti) na vrhu Velincu (965 m n.v.), a mađarski botaničar Árpád von Degen (1866. – 1934.) je tada vrstu odredio kao Sibiraea croatica. Staništa su joj sunčana, topla i otvorena mjesta, šikare, kameniti i nepristupačni obronci pretplaninskih područja. Strogo je zaštićena biljka.[1] Razmnožava se sjemenom. Otporna je na suha i siromašna tla te na niske temperature do -30°C.

Etimologija

Naziv roda Sibiraea dan je zbog staništa biljaka u južnom Sibiru.[2] Na stranim jezicima nazivi su Croatian sibirea (eng.), Kroatische Blauspiere (njem.), sibiraea croate (fr.), sibirea croata (tal.), hrvaška sibireja (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli