Hrvatska sibireja
Sibiraea altaiensis ssp. croatica
Karakteristike
Hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis (Laxm.) C. K. Schneid. ssp. croatica (Degen) Degen) je listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Dobro je razgranat i gustog rasta, naraste do 100 cm visine. Korijen je jak i dobro razvijen. Kora je u početku glatka, sjajna, tanka i crvenkastosmeđa, kasnije plitko ispucana i postane sivosmeđa. Pupovi su dugi 4-9 mm, građeni od nekoliko crvenkastosmeđih ljuski koje su kožaste, na rubu trepavičavo dlakave. Listovi su naizmjenični, jednostavni, dugi 5-9 cm, široki 11-18 mm, goli, cjelovitih rubova, zaobljenih vrhova ali s malim i mekanim šiljkom na vrhu, na licu su zeleni, naličje je podjednako zeleno ili malo svjetlije. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni, mali, promjera 6-7 mm, skupljeni u rahle, oko 10 cm duge metličaste cvatove na vrhovima grančica. Građeni su od čaške koju čine pet trokutasto lancetastih lapova, vjenčić je građen od pet bijelih, okruglastih latica dužine 1,5-2 mm. Prašnika ima oko 15, prašnice su im bjelkaste. Tučaka ima pet, plodnice su pri dnu međusobno srasle a vratovi su ružičastocrveni. Cvate u lipnju i srpnju. Plodovi su jajasti, crvenkastosmeđi mjehuri dugi oko 3-4,5 mm koji dozrijevaju i otvaraju se krajem rujna, sadrže 4-5 svijetlosmeđih sjemenki koje su duge 2,5-3 mm.
Stanište
Endem je koji kod nas raste samo u zapadnom Sjevernom i Južnom Velebitu na području između 700 i 1200 m nadmorske visine, a još je se može naći u osni i Hercegovini. Otkrio ju je Stefan Kocsis (preparator Prirodoslovnog muzeja u Budimpešti) na vrhu Velincu (965 m n.v.), a mađarski botaničar Árpád von Degen (1866. – 1934.) je tada vrstu odredio kao Sibiraea croatica. Staništa su joj sunčana, topla i otvorena mjesta, šikare, kameniti i nepristupačni obronci pretplaninskih područja. Strogo je zaštićena biljka.[1] Razmnožava se sjemenom. Otporna je na suha i siromašna tla te na niske temperature do -30°C.
Etimologija
Naziv roda Sibiraea dan je zbog staništa biljaka u južnom Sibiru.[2] Na stranim jezicima nazivi su Croatian sibirea (eng.), Kroatische Blauspiere (njem.), sibiraea croate (fr.), sibirea croata (tal.), hrvaška sibireja (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
