Hren

Karakteristike

Hren (Armoracia rusticana P. Gaertn., B. Mey. et Scherb.) je trajna biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, izbrazdana i u gornjem dijelu razgranata, visoka do 130 cm. Korijen je razgranat, zadebljao i mesnat, žute boje izvana i bijele u unutrašnjosti. Listovi su jednostavni, uspravni, krupni, goli i zeleni, nazubljenih i valovitih rubova, plojke listova narastu i do 1 metar dužine a nalaze se na 30 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su mali, promjera oko 5-7 mm, skupljeni u grozdaste cvatove na vrhovima stabljika. Sastavljeni su od čaške i vjenčića. Čašku čine četiri jajasta lapa duga 2-3 cm, vjenčić je građen od četiri bijelih latica. Prašnika je šest, pri njihovom dnu smješteni su nektariji. Cvate od svibnja do srpnja. Plod je okruglasta komuška promjera oko 5 mm koja u nekoliko pretinca sadrži malene, okruglaste i glatke sjemenke.

Stanište

Rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji. Raste na sunčanim mjestima, na svježim do umjereno vlažnim tlima bogatim dušikom, od nizina do planinskog pojasa

Uzgoj

Ujesen ili proljeće, korijen se razreže u manje dijelove veličine oko 10 cm i kao takav posadi u zemlji. Poliježe se u rupu duboku 6-8 cm, sa 10 cm razmaka između biljaka i pola metra razmaka u redu. Kraj mladice koji će klijati treba biti blago uspravljen prema gore.

Korijen se vadi u kasnu jesen kada se listovi osuše a ako se ostavi dijelić korijena u zemlji hren će se obnovit i sljedeće godine opet niknuti. Obično su listovi baš tada najviše izjedeni od brojnih životinjica te polegnuti na zemlju ili nedostaju.

Biološki savjeti i mješovite kulture

Hren je odlično saditi uz voćke. Njegova prisutnost tjera štetočine u što smo se i sami uvjerili kad smo nekoliko komadića korijena posadili oko nashi kruške kojeg su napale uši. Kad je hren izbacio svoje listove ponad zemlje, uši su posve nestale.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Etimologija

Naziv roda Armoracia stari je naziv za biljku što nam je poznato iz zapisa Teofrasta. Ime vrste rusticana znači seoski.^[1] Na stranim jezicima nazivi su horseradish (eng.), Meerrettich, Kren (njem.), raifort (fr.), barbaforte, rafano (tal.), rábano (špa.), navadni hren (slo.), ren (sr.).

Upotreba

Upotrebljivi su korijen i listovi. Korijen ima oštar okus te se gotovo isključivo u narodu koristi kao ljutkast prilog. Svježi korijen sadrži više od 100 mg% vitamina C.^[2]

Jestivi su i listovi, te se najbolje beru oni mladi u proljeće. Okus im je malo ljutkast no u daleko blažoj varijanti u odnosu na korijen. Odlični su kada se sirovi dodaju sendvičima. Sadrže 300-400 mg% vitamina C i oko 14 mg% karotina.^[3]

Hren je vrlo ljekovita biljka koja djeluje kao prirodni antibiotik. Pročišćuje organizam, pospješuje izlučivanje mokraće i osnažuje imunitet. Oštra ljutina povoljno djeluje da izaziva suze i pročišćuje kanale nosa i sinuse.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec ^{a b}