Hren Armoracia rusticana

Carstvo:
Red:
Brassicales
Porodica:
Vrsta:
Armoracia rusticana
Sinonimi:
Armoracia lapathifolia Gilib., Armoracia sativa Bernhardt, Cochlearia armoracia L., Nasturtium armoracia (L.) Fr., Rorippa armoracia (L.) A. S. Hitchc.

Karakteristike

Hren (Armoracia rusticana P. Gaertn., B. Mey. et Scherb.) je trajna biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, izbrazdana i u gornjem dijelu razgranata, visoka do 130 cm. Korijen je razgranat, zadebljao i mesnat, žute boje izvana i bijele u unutrašnjosti. Listovi su jednostavni, uspravni, krupni, goli i zeleni, nazubljenih i valovitih rubova, plojke listova narastu i do 1 metar dužine a nalaze se na 30 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su mali, promjera oko 5-7 mm, skupljeni u grozdaste cvatove na vrhovima stabljika. Sastavljeni su od čaške i vjenčića. Čašku čine četiri jajasta lapa duga 2-3 cm, vjenčić je građen od četiri bijelih latica. Prašnika je šest, pri njihovom dnu smješteni su nektariji. Cvate od svibnja do srpnja. Plod je okruglasta komuška promjera oko 5 mm koja u nekoliko pretinca sadrži malene, okruglaste i glatke sjemenke.

Stanište

Rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji. Raste na sunčanim mjestima, na svježim do umjereno vlažnim tlima bogatim dušikom, od nizina do planinskog pojasa

Uzgoj

Ujesen ili proljeće, korijen se razreže u manje dijelove veličine oko 10 cm i kao takav posadi u zemlji. Poliježe se u rupu duboku 6-8 cm, sa 10 cm razmaka između biljaka i pola metra razmaka u redu. Kraj mladice koji će klijati treba biti blago uspravljen prema gore.

Korijen se vadi u kasnu jesen kada se listovi osuše a ako se ostavi dijelić korijena u zemlji hren će se obnovit i sljedeće godine opet niknuti. Obično su listovi baš tada najviše izjedeni od brojnih životinjica te polegnuti na zemlju ili nedostaju.

Biološki savjeti i mješovite kulture

Hren je odlično saditi uz voćke. Njegova prisutnost tjera štetočine u što smo se i sami uvjerili kad smo nekoliko komadića korijena posadili oko nashi kruške kojeg su napale uši. Kad je hren izbacio svoje listove ponad zemlje, uši su posve nestale.

Etimologija

Naziv roda Armoracia stari je naziv za biljku što nam je poznato iz zapisa Teofrasta. Ime vrste rusticana znači seoski.[1] Na stranim jezicima nazivi su horseradish (eng.), Meerrettich, Kren (njem.), raifort (fr.), barbaforte, rafano (tal.), rábano (špa.), navadni hren (slo.), ren (sr.).

Upotreba

Upotrebljivi su korijen i listovi. Korijen ima oštar okus te se gotovo isključivo u narodu koristi kao ljutkast prilog. Svježi korijen sadrži više od 100 mg% vitamina C.[2]

Jestivi su i listovi, te se najbolje beru oni mladi u proljeće. Okus im je malo ljutkast no u daleko blažoj varijanti u odnosu na korijen. Odlični su kada se sirovi dodaju sendvičima. Sadrže 300-400 mg% vitamina C i oko 14 mg% karotina.[3]

Hren je vrlo ljekovita biljka koja djeluje kao prirodni antibiotik. Pročišćuje organizam, pospješuje izlučivanje mokraće i osnažuje imunitet. Oštra ljutina povoljno djeluje da izaziva suze i pročišćuje kanale nosa i sinuse.

Galerija fotografija

Podijeli