Guščarski petoprst Potentilla anserina

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Potentilla anserina
Sinonimi:
Argentina vulgaris Lam., Potentilla pulchra Salisb., Tormentilla anserina (L.) Stokes, Fragaria anserina (L.) Crantz

Karakteristike

Guščarski petoprst (Potentilla anserina L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae). Stabljika je niska i većinom puzava, s crvenkastim i dlakavim vriježama, naraste do 80 cm dužine i do 30 cm visine. Podanak je mesnat, gomoljasto odebljan i razvijen. Prizemni listovi su složeni, dugi do 20 cm, neparno su perasti, nalaze se na kratkim peteljkama, sastavljeni su od 7-21 sjedećih, duguljasto eliptičnih lisaka koje su duge 2-5 cm, široke 1-2 cm, oštro su nazubljenih rubova a na naličju su srebrnaste i obrasle dlačicama. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, promjera oko 2 cm, pojedinačni, nalaze se na dugim peteljkama. Ocvijeće je dvostruko, čašku čine pet zelenih lapova, vjenčić je građen od pet zlatnožutih, obrnuto jajolikih latica koje su dvostruko ili trostruko duže od čaške. Prašnici su mnogobrojni. Cvate od svibnja do rujna. Plod je ahenij.

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj i sjevernoj Europi, u južnoj Europi je razmjerno rijedak, raste u zapadnoj Aziji i u Sjevernoj Americi. Raste na sunčanim i polusvjetlim, vlažnim i suhim tlima umjereno kisele reakcije. Nalazimo ga na otvorenim mjestima, na livadama i pašnjacima, u šumama, uz puteve.

Etimologija

Naziv roda Potentilla potječe od latinske riječi potens (snažan), zbog ljekovitih svojstava mnogih vrsta u rodu. Ime vrste anserinus potječe od latinske riječi anser (guska) jer ju rado jedu guske.[1] Naziv petoprsta odnosi se na listove koji su podijeljeni na pet lisaka. Na stranim jezicima nazivi su common silverweed, silverweed cinquefoil (eng.), Gänsefingerkraut (njem.), potentille ansérine, potentille des oies, argentine (fr.),cinquefoglia pied’oca, argentina (tal.), gosji petoprstnik (slo.).

Medonosna je biljka, pčele posjećuju cvjetove na kojima uzimaju nektar i pelud.

Upotreba

Jestivi su mladi izdancigomolji. Izdanci se kuhaju kao povrće ili se koriste kao čaj, bogati su trjeslovinama zbog čega su korisni kod proljeva. Gomolji se konzumiraju kuhani, prženi ili se suše i melju te dodaju brašnu za izradu kruha.[2]

Galerija fotografija

Podijeli