Guščarica

Karakteristike

Istočnjačka guščarica (Conringia orientalis (L.) Dumort.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, glatka, jednostavna ili slabo razgranata, visoka 30-70 cm. Listovi su naizmjenični, plavkastozeleni, debeli, ovalni, cjelovitih rubova, dugi do 9 cm. Prizemni listovi su skupljeni u rozetu i nalaze se na kratkoj peteljci, listovi na stabljici su naizmjenični, sjedeći i obuhvaćaju je a prema vrhu su postupno sve manji. Cvjetovi su dvospolni, žućkasti, dugi oko 1-2 cm, skupljeni su u grozdaste cvatove, nalaze se na vrhu stabljike. Cvatu u svibnju i lipnju. Plod je uska mahuna duga 6-13 cm, široka 2-3 mm, sadrži crnosmeđe, jajaste sjemenke duge do 3 mm.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi i Aziji, u Sjevernu Ameriku i Australiju je unešena i smatra se udomaćenom i invazivnom biljkom. Raste na obrađenim zemljištima, uz puteve, na sunčanim i polusjenovitim staništima siromašnim dušikom. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinski naziv roda Conringia dan je u čast njemačkom profesoru medicine Hermannu Conringu (1606. – 1681.). Ime vrste orientalis znači istočni.^[1] Na stranim jezicima nazivi su hare’s ear mustard, ear cabbage (eng.), Orientalischer Ackerkohl, Weißer Ackerkohl (njem.), conringia oriental, roquette d’Orient, vélar d’Orient (fr.), conringia, speronella fior-cappuccio (tal.), collejón (špa.), vzhodni sinjec (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, sakupljaju se krajem zime i u proljeće a koriste se sirovi ili kuhani kao varivo, te sjemenke koje su bogate masnim kiselinama.^[2]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec

Autorska prava fotografija

• Fornax
• Matt Lavin
• Matt Lavin
• Matt Lavin