Guščarica Conringia orientalis

Carstvo:
Red:
Brassicales
Porodica:
Vrsta:
Conringia orientalis
Sinonimi:
Brassica orientalis L., Conringia perfoliata (Crantz) Link, Erysimum orientale (L.) Mill.

Karakteristike

Istočnjačka guščarica (Conringia orientalis (L.) Dumort.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, glatka, jednostavna ili slabo razgranata, visoka 30-70 cm. Listovi su naizmjenični, plavkastozeleni, debeli, ovalni, cjelovitih rubova, dugi do 9 cm. Prizemni listovi su skupljeni u rozetu i nalaze se na kratkoj peteljci, listovi na stabljici su naizmjenični, sjedeći i obuhvaćaju je a prema vrhu su postupno sve manji. Cvjetovi su dvospolni, žućkasti, dugi oko 1-2 cm, skupljeni su u grozdaste cvatove, nalaze se na vrhu stabljike. Cvatu u svibnju i lipnju. Plod je uska mahuna duga 6-13 cm, široka 2-3 mm, sadrži crnosmeđe, jajaste sjemenke duge do 3 mm.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi i Aziji, u Sjevernu Ameriku i Australiju je unešena i smatra se udomaćenom i invazivnom biljkom. Raste na obrađenim zemljištima, uz puteve, na sunčanim i polusjenovitim staništima siromašnim dušikom. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinski naziv roda Conringia dan je u čast njemačkom profesoru medicine Hermannu Conringu (1606. – 1681.). Ime vrste orientalis znači istočni.[1] Na stranim jezicima nazivi su hare’s ear mustard, ear cabbage (eng.), Orientalischer Ackerkohl, Weißer Ackerkohl (njem.), conringia oriental, roquette d’Orient, vélar d’Orient (fr.), conringia, speronella fior-cappuccio (tal.), collejón (špa.), vzhodni sinjec (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, sakupljaju se krajem zime i u proljeće a koriste se sirovi ili kuhani kao varivo, te sjemenke koje su bogate masnim kiselinama.[2]

Galerija fotografija

Podijeli