Gradski vrt Varaždin 2014.


Ovo je sažetak vrtlarskih radova pisanih retroaktivno na kraju sezone, kao podsjetnik na vrtlarske uspjehe i neuspjehe koji su bili uvjetovani bilo vlastitim neznanjem i neiskustvom, ili višim vremenskim utjecajima. Slike ovdje prezentirane se odnose na generalno stanje u vrtu, detaljnije slike mogu se naći u specijaliziranim člancima za svaku biljku.

Travanj

Vrt u travnju

Iako željno očekujući prve radove i udomljavanje biljaka koje su se uzgajale na kućnom prozorčiću još od početka ožujka, malo se oduljilo i s radovima se krenulo tek u travnju. Bilo je potrebno osposobiti parcelu za sadnju.

Sa cijele parcele su prvo maknuti ostaci prošlih biljaka te se krenulo u grublje okopavanje cijelog prostora. Nakon tog uslijedilo je razbijanje većih gromada i usitnjavanje zemlje uz sakupljanje naiđenih kamenčića.
Napravilo se 8 gredica. Svaka je otprilike 1 metar široka, 5 metara duga a razmak između gredica je stavljen na onoliko koliko je bila široka motika. Tlo je bilo pognojeno jednom vrećom organskog gnojiva u peletima (20 kg?). Na sav taj rad je sigurno bilo utrošeno negdje 10 sati posla, ako ne i više. No nije bilo naporno a misli su samo bile uprte u prvu željno očekivanu sadnju.

Radeći sve to i imajući dovoljno vremena za razmišljanje, osmišljavale su se svakakve ideje za maksimalno iskorištenje prostora. Na računalu se u Photoshopu pomno crtao plan striktno temeljen na raznim člancima s neta vezan za dobre i loše susjede.  No isto tako je inspiracija došla i s postojećim idejnim izvedbama vrta susjeda.

Postavljena je mreža na štapovima bambusa za visoki grah i dvije manje mreže za visoki krastavac. Na prvu se utrošilo puno vremena zbog “kak’ se to ‘opće slaže”, no druge su već išle glatko.

U par odlaska na tržnicu kupljene su presadnice poriluka, rajčice, salate kristalke, kolerabice, patlidžana, kadifice i rabarbare. Čitao sam tad da nije još vrijeme za sadnju rajčica ali kumica na tržnici mi je ipak uspjela uvaliti nekoliko komada Volovskog srca.
Sije se i rotkvica kao međukultura salati.

Svibanj

Vrt u svibnju

U svibnju su se nizale sjetve – visoki grah, azuki grah, grašak, bamija, slanutak, kineski kupus, mrkva, luk kozjak, blitva, špinat, dragoljub, amarant, soja, komorač, čubar, lan, kukuruz kokičar… uz presađivanje vlastitih presadnica ponešto upitne kvalitete  lisnatog kelja, cvjetače, brokule, raštike, bosiljka, korjenastog celera, batata, artičoke, maca, raznih tikava (hokaido, butternut, kobra)...

S obzirom da je bilo najavljeno loše vrijeme, snažni vjetrovi i hladne temperature, zbog straha od mraza išlo se na to da se postojeće rajčice zaštite agril folijom. Zbog jakog vjetra koji je puhao, iako je folija bila učvršćena kamenima oni nisu bili dovoljni te je folija više letjela po zraku nego štitila biljke. No nikakve štete na kraju nije bilo jer se mraz nije pojavio.

Sredinom mjeseca, poslije ledenih svetaca kako ih narod zove, iznijele su se preostale presadnice rajčica (San Marzano, San Pierre, MarmandeAmerikanac, razne neimenovane cherry rajčice crvene i žute boje) te krastavaca (Sunčani potok, sorta male veličine Pariški kornišon i japanska duguljasta sorta). Između reda rajčica sadio se poriluk a svugdje okolo nanesena je slama u debelom sloju.

Ubrzo primijećujem da su listovi patlidžana malo izgrickani. Susjedi su forsirali sadnju krumpira a kako se nisu brinuli o zlaticama zbog straha od njihove invazije presađujem patlidžane tik uz rabarbaru. Ona je navodno rješenje s obzirom da privlači smdljivog martina, prirodnog neprijatelja ličinki zlatica.

Nabavljeno je sjeme kikirikija, te presadnice dinje i lubenice. Dva kelja pupčara su bila posađena pored rajčica slučajno umjesto cvjetače jer gledajući male presadnice nisam skužio što je što. Brokula ubrzo nakon presađivanja odmah odlazi u sjeme.

Na istočnoj strani gredice odlučujem pokušati uzgojiti visoki grah da se penje na kukuruzu kokičaru, međutim kako je grah rastao puno brže postavljam još jednu mrežu uz rub parcele ali kukuruz ostavljam da svejedno tamo i dalje raste.

Dozrijevaju prvi plodovi rada – rotkvica i salata.

Lipanj

Vrt u lipnju

Biljčice su brzo napredovale. I neven je bujao posvuda, samonikao i ničin izazvan, no vrt je izgledao čisto i uredno. Obasjan suncem u ranopodnevnim proljetnim satima kada nikog nije bilo na gredicama bilo ga je zaista lijepo vidjet.

Grašku je trebalo staviti potporanj da se ne naginje na druge biljke te se improviziralo sa raznim čvršćim šibama postavljenima u zemlju ukoso. Iako su rajčicama skidani zaperci, poneki su se ipak neprimjetno provukli i narasli, a onda tako i ostavljeni da rastu dalje ako su se na njima već pojavljivali cvjetovi.

Krajem lipnja izlazilo je na vidjelo neiskustvo sadnje, pošto su neke biljke uhvatile zamah i zbog bujnog rasta natkrile druge. Prolaz između gredica je također postajao sve manji. Tikva hokaido se toliko razmahala da je svojim snažnim listovima potpuno zakrila dinju, luk kozjak, batat, mrkvu i dio slanutka. I nije izgledalo da će u neko skoro vrijeme stati. Visoki grah je započeo svoj planetarni put u visine.

Otkrivam novozelandski špinat za kojeg sam u početku mislio da je samo jedan od korova. Sadi se drugi val vlastitih presadnica. Prije svega egzote – chia, sezam, ashwagandha, poneko cvijeće – različak, cinije, noćne dame. 

Krastavci su se ručno namatali na mrežu, sami se prečesto nisu htjeli penjati. Ubire se lisnati kelj, kolerabica, cvjetača a blitva je svaki drugi dan na stolu. Špinat i bez branja direktno odlazi u sjeme.

Lan, neven i boražina lijepo cvjetaju.

Srpanj

Vrt u srpnju

Uvidio sam da sam kod rajčica sam trebao biti nemilosrdniji i suvišne izdanke odmah maknuti. Negdje su izdanci bili gusto isprepleteni i udaljeni od matične biljke, te sam ih vezao i uz susjedne štapove. Cikla se prorijeđivala.

U srpnju se vrijeme počelo kvariti. Zapravo, cijeli srpanj je obilježen kišama što je tragično djelovalo na rajčice. Na stabljikama su počele izbijati crne mrlje i pojedine susjede su odmah cijele biljke maknule iz zemlje. Ja sam svoje ostavio istražujući načine da ih spasim. Ipak mi je iskustvo stečeno na vrtu najvrednije.
Prskalo se u par navrata čajem od poljske preslice te mlijekom, a zaraženi dijelovi su se micali, no zbog učestalih kiša kojima nije bilo kraja bilo je očigledno da je bitka izgubljena. Plodovi kojima je trebalo još samo malo da dozore počeli su posve crniti. Veliku većinu stabljika rajčice konačno bacam, jedino par crvenih cherry rajčica ostavljam. Izgleda da su one otpornije od drugih te su plodovi većinom ipak bili zdravi.

Prvi puta kušam cvjetove artičoke, krastavci obilato rađaju, dozrijevaju male slatke paprike ciklaSalata koja se nije stigla pojesti odlazi u sjeme.

Visoki grah želi rasti puno više nego što mu postavljena mreža omogućuje. Zbog toga ga ručno horizontalno vodim da puže na druge dijelove u vrtu, kao na mrežu za krastavce. Sva sreća da su rajčice propale (!), barem imam brdo slobodnih štapova da ojačam mrežu. Za vrijeme lošeg vremena i jakog vjetra, po cijeloj svojoj dužini snažno se njiše te se pribojavam da se ne sruši. Jer ako na jednoj strani ode, otići će sve, cijela mreža na sjevernoj strani parcele je povezana u cjelinu s mrežom na istočnoj strani te je sve gusto isprepleteno. Bambusovi štapovi su se pokazali odličnima međutim ipak su tanki i onako početno posloženi ne mogu nositi sav teret. A još kad mahune počnu dozrijevat…

Kolovoz

Vrt u kolovozu

Tikva hokaido ruši sve rekorde, dostiže sada i sedmu gredicu. Sva sreća da je posađena u kutu parcele i da je krenula na suprotnu stranu stranu a ne susjedima.
U redove sedme i osme gredice jedva da uopće mogu ući, sa sjeverne i istočne strane je barijera od mreže, visokog graha i kukuruza, sa zapadne strane je mreža za krastavac a s južne strane gdje su namijenjeni prolazi stražari razbujali slanutak i hokaido. Prisjećam se da sam tamo negdje sadio i dinju ali se ni ne sjećam kad sam je zadnji puta vidio. Lubenica je naprotiv narasla, ali je mala da bi u šaku stala.

Ubire se azuki grah i kelj pupčar a cherry rajčice se konzumiraju samo na vrtu. Dozrijeva i lan ali ne znam kako ga brati.

U tijeku je druga sezonska sjetva. Na slobodne prostore sije se repa, grah mahunarmatovilac, rikula, piskavica, mrkva, kineski kupus a presađuju vlastite presadnice salate kristal. Bosiljak odlazi u sjeme.

Krastavci se polako suše iako još cvjetaju. No nema veze, ubrano ih je bilo već jako puno. Štapovima od njegove mreže dodatno osnažujem mrežu za sada već pomalo nagnuti visoki grah. Svaki štap je tamo dobrodošao.

Kikiriki sramežljivo tjera mali žute cvjetiće pri dnu biljke koji već sljedećeg dana nestaju. Amarant se polegnuo, trebalo ga je privezat. U sjeni visokog graha uočavam i da je neka nepoznata mala gljiva nikla.

Na kraju kolovoza, slanutak se obrao. Napokon mi je dopušten pristup sedmoj i osmoj gredici.

Rujan

Vrt u kolovozu

Visoki grah napokon dozrijeva i listovi mu se suše. Uh, koje olakšanje. Izdržale su zidine bez urušenja i još svakim suhim listom koji otpadne konstrukcija je sve lakša.

Uslijedile su velike kiše a ja sam bio na putu. Kad sam se vratio, bio sam iznenađen kako je doslovce sve pod vodom. Poplava je bila najveća u dijelu gdje se nalazi i moja parcela i za pristup njoj trebale su mi čižme. Voda je bila sigurno 30 cm visoka.

No sve to mi je bilo baš fora i zanimljivo. Gušt je bio hodati okolo. Osjećao sam se kao dijete koje koračajući u plićaku nogom prkosi silnoj vodi i stvara zanimljive efekte i sve dok su mi noge na sigurnom i toplom nitko mi ništa ne može. Na vrtu nije bilo nikoga i bio je mir.

Sam vrt na prvi pogled čak nije loše izgledao. I najmanji matovilac ovako potopljen ispod vode izgledao je sasvim normalan i zelen. No visoka raštika se prevagnula i chia se počela sušiti. Primijećujem dva manja puža golaća kako su pronašli utočište na uzvišenim listovima cikle. (Začudo, do tog trenutka na vrtovima nisam vidjel niti jednog jedinog puža. Možda jer je cijela ta površina gdje se nalazi vrt otvoreno zemljište i druge životinjice koje ovdje bivaju kao krtice drže stvar pod kontrolom.)

Dolaskom sunca voda se brzo povukla, već za dva dana je posve nestala. Jedino je zemlja bila blatnjava i gnjecava. Mahune graha mahunara su nekako bile neprivlačne za brati i dobar dio njih je propao. Preostale neubrane mahune visokog graha su izgledale bolesno, razvile su tamne kružne mrlje. Ipak, sa ukupnom berbom sam u konačnici zadovoljan. Maca je izgubila sve sporedne listiće no počela je tjerat nove. Sade se presadnice jagoda.

Napokon se i tikva hokaido ubire. Oslobođeni patlidžan tek tada počinje cvjetati a i batat je živnuo. Dozrijeva sojaamarant i repa koja mi je otkriće. Kukuruz kokičar također dozrijeva no čini se da ga netko jede (neka ptica?), svako malo nalazim klipove s rupama i prazninom gdje su sjemenke bile, a unutra i još nekoliko mrava.

Listopad

Vrt u listopadu

Ljeto nam se vratilo. Sunce je i toplo vrijeme. Prethodno odrezana artičoka odjednom počinje iz zemlje bujati kao nova biljka.

Ruše se zidine visokog graha. Kako je čudno vidjet polupust vrt, gotovo ga ne prepoznajem. Bedemi graha baš su davali određenu draž vrtu, a bili su izrazito funkcionalni ne samo zbog uštede prostora, već i čuvajući privatnost od susjeda.

Repa je dozrijela. Sviđa mi se okus, šteta da nije više posađena. Berem listove brokule na biljci gdje nema cvijeta zamijenivši ju za raštiku. Na kraju dođe na isto, čitam da su listovi broku jednako jestivi a kako ih pripremam na način “blitve na lešo” uopće ni ne primijećujem razliku.
Piskavica cvjeta, primijećujem crnu pomoćnicu i prve gusjenice. Ukrasnu tikvu “kobru” pokušavam jednom rukom odvojiti od suhe stapke držeći fotoaparat u  drugoj ruci i tako je slučajno prelamam na dva dijela.

Generalno se bere poriluk, cikla, kelj pupčar, kukuruz kokičar, blitvabrokula, lisnati kelj, matovilac, rikula, čili papričice… Ashwagandhu vadim van nakon što su joj bobice dozrijele i stavljam sušiti listove i korijen za čaj.

Po prvi puta vidim konkretnu štetu od životinja – nalazim ciklu izjedanu a pored nje veću rupu u zemlji. Vjerojatno voluharica. No ništa zato, cikle mi je već ionako uvrh glave.

Krajem listopada sezonu privodim kraju čisteći gredice od stabljika kukuruza i sadeći lučice luka i češnjaka. Biljne ostatke ne odlažem na zajednički kompost već ih samo poliježem na gredice kako zemlja ne bi bila gola. Također gredice površinski gnojim drvnim pepelom (~100 g na m2) kako bi se do proljeća uz pomoć kiše i snijega aktivne tvari unesle u tlo.

Studeni – Veljača

Radova na vrtu nije bilo nikakvih, već samo berba prema potrebi. Najviše se bralo lisnatog kelja i kelja pupčara (sve dok nije pao jači snijeg), nešto malo i mrkve, a rikule i matovilca bilo je obilno sve do proljeća.

Interesi su prešli na izvanvrtne aktivnosti – kao što je proučavanje samoniklog jestivog bilja, identificiranje grmlja i stabala u gradu ili proučavanje i uzgoj gljiva u podrumu što se može vidjeti na prikladnim člancima.

Podijeli