Gorski javor
Acer pseudoplatanus
Karakteristike
Gorski javor (Acer pseudoplatanus L.) je listopadno stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Naraste do 30-40 metara visine, krošnja mu je ovalna i bujna. Korijen ima u početku glavnu žilu, kasnije razvije razgranate bočne korijenove. Deblo je nepravilno, promjera i do 2,5 m. Kora je u početku glatka i sivosmeđa, kasnije ispuca u veće, tanke, nepravilne ljuske crvenkastosmeđe boje. Mladi izboji su u početko maslinastosivi, kasnije smeđesivi, prekriveni okruglastim lenticelama. Pupovi su jajastokuglasti, tupi, imaju maslinastozelene, ušiljene ljuske koje su na rubu sivosmeđe ili crnosmeđe, vršni pupovi su krupni, znatno veći od postranih koji odstoje od grane a raspoređeni su unakrsno nasuprotno. Listovi su nasuprotni, jednostavni, veliki, nalaze se na dugačkoj peteljci, dugi 10-15 cm, široki 10-20 cm, urezani su na pet ušiljenih režnjeva nazubljenih rubova, na licu su tamnozeleni, na naličju sivozeleni i goli, uzduž žila dlakavi. Cvjetovi su jednodomni, jednospolni ili katkad dvospolni, žućkastozeleni, skupljeni u viseće grozdaste, razgranate cvatove duge do 10 cm. Ocvijeće im je dvostruko, građeno od 5 listića čaške koji su iznutra malo dlakavi te 5 žutozelenih listića vjenčića koji su izvana goli a iznutra dlakavi. Prašnika je 8 i njihove niti su u donjem dijelu dlakave, tučak je jedan s nadraslom, dlakavom plodnicom. Cvatu nakon listanja u travnju i svibnju. Pčele ih posjećuju radi sakupljanja nektar i pelud. Plod je okriljena perutka koja sadrži jednu okruglastu, izbočenu sjemenku, po dvije perutke su smještene pod otprilike pravim kutem jedna od druge. Dozrijevaju u listopadu i studenom.
Stanište
Rasprostranjen je u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, u zapadnoj Aziji na Kavkazu i u sjevernim dijelovima Male Azije. Raste na dubokim, vlažnim, rahlim, plodnim, bazičnim tlima u listopadnim, crnogoričnim ili mješovitim šumama i gustišima od nizinskih do brdskih područja. Često se uzgaja u parkovima. Razmnožava se sjemenom, ukrasni kultivari razmnožavaju se cijepljenjem. Otporan je na gradska onečišćenja, brzog je rasta, živi do 500 godina.
Od ukrasnih formi opisane su:
- ‘Variegatum’ – listovi imaju sitne bijele mrlje, izboji su crveni
- ‘Flavovariegatum’ – listovi su žuto prošarani
- ‘Atropurpureum’ – listovi su na licu tamnozeleni, naličje je ljubičastopurpurno
- ‘Erythrocarpum’ – plodovi su crveni
Etimologija
Latinsko ime roda Acer stari je latinski naziv za javor te znači oštar, šiljat, zbog listova šiljatih režnjeva. Ime vrste pseudoplatanus znači lažna platana, zbog sličnosti listova.[1]
Na stranim jezicima nazivi su sycamore maple (eng.), Berg-Ahorn (njem.), érable sycomore, faux platane, grand érable, érable de montagne, érable blanc (fr.), acero montano, sicomoro (tal.), arce blanco, falso plátano, arce sicómoro (špa.), beli javor, gorski javor (slo.).
Upotreba
Iz drva se krajem zime za vrijeme toplih dana može sakupiti sok koji sadrži 1,5-4% šećera (saharoze). Probuši se rupa u podnožju stabla te se pomoću slamčice sok usmjeri u staklenku koja se postavi ispod rupe. Jedno odraslo stablo dnevno može dati do 12 litara takvog soka. Sok se ukuha da se dobi sirup te se koristi kao napitak ili služi za proizvodnju šećera koji je zbog sadražaja jabučne kiseline i ukusniji od tvorničkog šećera.[2]
Drvo je kvalitetno, koristi se za izradu glazbenih instrumenata.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
