Gomoljasta kukavičica
Lathyrus tuberosus
Karakteristike
Gomoljasta kukavičica (Lathyrus tuberosus L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je jednostavna ili razgranata, četvrtasta, gola i tanka. Naraste do 100 cm dužine penjući se uz pomoć vitica pridržavajući se za druge biljke ili neki potporanj. Korijen je dubok sa gomoljasto odebljanim dijelovima veličine oraha. Listove čine jedan par obrnuto jajastih, cjelovitih listića koji završavaju sićušnom bodljicom i jednostavna ili razgranata vitica. Pri dnu peteljke smješteni su uski, kratki, ušiljeni palistići. Cvjetovi su crveni, nalaze se na tanjim stapkama, skupljeni su po 2-6 u grozdaste cvatove. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je gola i smeđa, viseća mahuna, duga 2-3 cm, sadrži 2-6 smeđih sjemenki. Jedna biljka godišnje proizevede 150-360 sjemenki.[1]
Stanište
Rasprostranjena je na području Europe i zapadne Azije. Raste na humusnim, suhim zemljištima, obrađenim površinama. Možemo ju naći od nizina do planinskog pojasa. Razmnožava se sjemenom i gomoljima.
Medenje
Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju puno nektara i malo peluda. Med gomoljaste kukavičice je svijetložut, bistar i ukusan.[2]
Etimologija
Latinsko ime roda Lathyrus potječe od grčkih riječi la (vrlo) i thyrios (žestok), zbog upotrebe sjetvene kukavičice (L. sativus) ili crvene kukavičice (L. cicera) kao afrodizijaka. Ime vrste tuberosus znači gomoljast.[3]
Na stranim jezicima nazivi su tuberous pea, tuberous vetchling, earthnut pea, earthnut pea (eng.), Knollen-Platterbse, Knollige Platterbse (njem.), gesse tubéreuse, châtaigne de terre, souris de terre, gland de terre, pois tubéreux, souris de Hollande (fr.), latiro tuberoso, cicerchia tuberosa, ghianda di terra, pisello tuberoso (tal.), arveja tuberosa (špa.), gomoljasti grahor (slo.).
Upotreba
Jestivi su gomolji, mogu se jesti sirovi ili termički obrađeni kuhanjem, pečenjem ili prženjem. Okusno su nalik kestenima, sadrže 17% škroba, 6% šećera, 66% vode, malo bjelančevina.[4] Nedostatak je da ih je teško sakupljati a biljkama je potrebno par godina da gomolji narastu.
Srodne vrste
Rod kukavičice (Lathyrus) sadrži oko 160 vrsta od kojih pedesetak njih rastu na području Europe. Nešto manji broj službeno je dokumentiran na području Hrvatske, a jedna od najznačajnijih vrsta je jari grah ili sikirica (Lathyrus sativus) koji se ponekad uzgaja kao povrtna kultura.
Galerija fotografija
Literatura
- Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
