Golemi mamutovac Sequoiadendron giganteum

Carstvo:
Red:
Pinales
Porodica:
Potporodica:
Sequoioideae
Vrsta:
Sequoiadendron giganteum
Sinonimi:
Sequoia gigantea (Lindl.) Decne., Wellingtonia gigantea Lindl., Taxodium washingtonianum Winslow, Taxodium giganteum (Lindl.) Kellogg & Behr

Karakteristike

Golemi mamutovac ili golema sekvoja (Sequoiadendron giganteum (Lindl.) J.Buchh.) jedina je vrsta iz roda sekvoja (Sequoiadendron) koja pripada porodici čempresovka. Kora je crvenosmeđe boje, ljušti se u vlaknima i toliko je mekana da se smatra da se može probiti šakom bez ozljeđivanja. Grane su u početku guste, kod starijih stabala nedostaju u donjem dijelu. Listovi su igličasti, spiralno poredani u tri uzdužna reda, sivozeleni, ušiljeni, dužine 3-6 mm. Cvate u veljači i ožujku. Muški cvjetovi su žuti, skupljeni u mace, smješteni pazušno i vršno, ženski su zeleni, skupljeni u vršne mace. Češeri su u početku uspravni, kasnije viseći, crvenosmeđi, okruglasto izduženi, dugi 4-8 cm, čine ih 25-40 ljusaka a ispod svake ljuske nalazi se 5 sjemenki. Sjemenke su plosnate, duge 3-6 mm, imaju uska krilca. Dozrijevaju krajem iduće godine.

Brojke su impresivne – promjer debla može biti do 17 metara tvoreći koru debljine do 90 cm.  Zbog takve debljine stabla su otporna na šumske požare, a otporna su i na niske temperature do – 30 °C. U prosjeku rastu visine 50-85 metara. Najviše izmjereno stablo je 94,8 metara tvoreći promjer debla preko 17 m. Najstarije stablo staro je 3500 godina. Najveće stablo mjereno prema deblu je General Sherman. Nazvano je u čast William Shermanu (1820. – 1891.) koji je bio general za vrijeme trajanja američkog građanskog rata (1861. – 1865.). Ono je visoko je 83,8 metra, promjer debla mu je 7,7 metra i predviđa se da je staro 2300-2700 godina.

Stanište

Prirodno se vrste nalaze u zapadnoj Sjevernoj Americi, točnije u središnjem dijelu Kalifornije (Sierra Nevada) iznad 1500 metara nadmorske visine gdje postoji oko 500-tinjak primjeraka. Raste zajedno sa žutim borom (Pinus ponderosa), kalifornijskim libocedrom (Calocedrus decurrens) i koloradskom jelom (Abies concolor). U Europi se uzgaja od 19. stoljeća. U našim krajevima može ga se naći primjerice u parku Arboretum Opeka koji se nalazi u sjevernom dijelu Hrvatske. Biljke se teško razmnožavaju u prirodnom staništu, također i ljudskim razmnožavanjem. Otporne su na mraz i kratkotrajne niske temperature do -24°C. Odgovara joj dobro drenirano, svježe, vapnenačko tlo i staništa sa dosta svjetla.

Etimologija

Latinski naziv roda Sequoiadendron dano je prema Georgeu Gistu (1770. – 1840.) poznatom pod imenom Sequoyah. On je živio s indijanskim plemenom Cherokee u zapadnoj Americi za koje je razvio njihovu abecedu čime im je omogućio znanje pisanja i čitanja. Naziv roda je složenica njegovog imena i grčke riječi dendron (stablo). Ime vrste giganteum znači divovski. Na stranim jezicima nazivi su su giant sequoia, giant redwood, Sierra redwood, Wellingtonia (eng.), Riesenmammutbaum, Berg-Mammutbaum, Wellingtonie (njem.), séquoia géant (fr.), sequoia gigante, wellingtonia (tal.), secuoya, secoya gigante, wellingtonia, secoya de Sierra (špa.), sequoia-gigante (port.), mamutovec, orjaška sekvoja, gorska sekvoja (slo.), džinovska sekvoja (sr.).

Galerija fotografija

Podijeli