Gluhač

Karakteristike

Gluhač ili primorska somina (Juniperus phoenicea L.) je zimzeleni grm ili niže stablo iz porodice čempresa (Cupressaceae). Naraste do 8 metara visine tvoreći brojne i tanke, horizontalne grane. Krošnja je gusta, okruglasta, kora debla je tamnosmeđa. Iglice su svijetlozelene, u početku glatke i igličaste, kasnije ljuskaste, dugačke do 6 mm, smještene su u nasuprotni parovima ili po troje u pršljenovima. Cvjetovi su neugledni, većinom jednodomni, muški i žensku rastu na zasebnim biljkama. Cvatu od veljače do travnja. Plod je sjajni, crvenkastosmeđi, okruglasti češerić velik oko 0,5-1,5 cm, nalazi se na kratkoj peteljci dužine 5 mm. Sastavljen je od više oplodnih listića te sadrži 4-9 ovalnih, ušiljenih sjemenki dužine 6-7 mm. Dozrijeva druge godine nakon cvjetanja.

Stanište

Rasprostranjena je na području oko Mediterana. Kod nas raste samo na priobalnom području, na kamenjarskim mjestima i suhom, siromašnom, neplodnom tlu, u makiji i na kamenjarskim pašnjacima. Podnosi posolicu i buru, nalazimo ga do 700 m nadmorske visine. Postoji više podvrsta koje se međusobno razlikuju prema obliku plodova. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Juniperus potječe od riječi juvenis (mlad) i parere (roditi), jer se somina koristila kao sredstvo za abortus. Ime vrste phoenicea znači feničanski.^[1]

Na stranim jezicima nazivi su Phoenicean juniper, Arâr (eng.), Phönizische Wacholder, Rotfrüchtiger Wacholder (njem.), genévrier de Phénicie, genévrier de Lycie, genévrier rouge (fr.), ginepro licio, ginepro fenicio, cedro liscio (tal.), sabina negral, sabina suave (špa.), sabina-negral (port.), škrlatnoplodni brin (slo.).

Upotreba

Plodovi su smolastog i trpkog okusa, uglavnom se ne koriste u prehrani premda nisu otrovni.^[2]

Drvo je tvrdo i otporno ali od manjeg je značaja jer ga nema puno.

Srodne vrste

Od srodnih vrsta najznačajnija je borovica (Juniperus communis) koja ima crne borovice. Šmrika (Juniperus oxycedrus) ima plodove slične gluhaču premda su iglice bodljikave.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga

Autorska prava fotografija

• Tigerente
• Wojciech Przybylski
• Xemenendura
• Xemenendura