Ginko Ginkgo biloba

Carstvo:
Red:
Ginkgoales
Porodica:
Vrsta:
Ginkgo biloba
Sinonimi:
Salisburia biloba (L.) Hoffmanns., Ginkgo macrophylla K.Koch

Karakteristike

Ginko (Ginkgo biloba L.) je listopadno drvo i jedinstvena vrsta u porodici Ginkgoaceae jer je bez živućih rođaka. Kora je sivosmećkasta, izgleda mekano i u slojevima je nabrazdana. Listovi su zeleni, ujesen poprime žutu boju prije nego otpadnu, lepezastog su oblika, račvaste nervature, podijeljeni na simetrične polovice, široki 5-8 cm, nlaze se na peteljki dugoj do 7 cm i smješteni su spiralno na granama. Dvodomna je biljka te razlikujemo muške i ženske primjerke. Muški cvjetovi nalaze se u visećim cvatovima dugim 2-3 cm, ženski cvjetovi su na dršci, nastaju u pazušcu ljuskastih zalistaka. Plodovi su okrugli, veličine ploda šljive i unutar mesnatog, srebrnastog ovoja sadrže sjemenku. Na jesen se blizu ženskih stabala može osjetiti neugodan miris upravo zbog tih plodova kada dozrijevaju.

Stanište

Rastao je u Kini još prije više od 270 milijuna godina. Otkriven je u Japanu gdje se sadio kao sveto drvo oko budističkih hramova, a početkom 18. stoljeća donešen u Europu i danas stabla možemo naći u mnogim gradskim parkovima. Uobičajeno je da stabla dostižu visinu oko 35 metara, a promjer debla preko 2 metra.

Pojedini primjerci mogu živjeti i preko 1000 godina. Najstariji živući ginko nalazi se u korejskom hramu Yong Moum Sanu. Star je 1500 godina, visok je 60 metara i promjera debla je 5 metara.

Uzgoj

Ginko se može uzgojiti iz sjemenke premda tako se spol stabla neće moći zaključiti dugi niz godina, drugi način je reznicama ili cijepljenjem. Ako želite imate plodove potrebno je imati muško i žensko stablo. Oprašuje se vjetrom. Voli sunčan položaj, podnosi niske temperature do -25°C te je otporan na bolesti i insekte, sušu i mraz, ne smetaju mu gradska onečišćenja i smog. Štoviše, ginko je preživio atomsku bombu bačenu u Hirošimi bez posljedica od zračenja te je i dan danas živo i zdravo.

Razlikujemo nekoliko kultivara:

Aurea‘ ima zlatnožute listove, ‘Variegata‘ ima listove sa zlatnožutim prugama, ‘Laciniata‘ ima puno veće listove, velike 20-30 cm i duboko su urezani, ‘Pendula‘ je nisko stablo koje tvori štitastu krošnju, ‘Fastigiata‘ se odlikuje piramidalnom ili valjkastom krošnjom”.

Etimologija

Ime ginko na kineskom jeziku znači srebrni plod (gin – srebro, kyo – plod). Na drugim stranim jezicima nazivi su još ginkgo, maidenhair tree (eng.), Ginko, Ginkgo (njem.), arbre aux quarante écus, abricotier d’argent, ginkgo (fr.), árbol de los cuarenta escudos (špa.), ginko, ginco (tal.), nogueira-do-japão, árvore-avenca, ginkgo (port.), dvokrpi ginko (slo.).

Upotreba

U fitoterapiji se najčešće koristi list koji se već više od 4000 godina upotrebljava za liječenje zaboravljivosti kod starih osoba. Poboljšava cirkulaciju te se tako koristi za bolju prokvrljenost mozga, kod slabe cirkulacije u udovima, kod hemoroida i varikoznih vena. Siguran je za upotrebu jedino ga se ne bi smjelo koristiti par dana prije operativnih zahvata.

Manje je poznato da se i jezgra koštice može konzumirati te je ona tradicionalni specijalitet u zemljama dalekog Istoka. Kada se plodovi beru odmah se i očiste od vanjske ovojnice neugodna mirisa (nju se definitivno ne želi nositi kući), te se u pećnici zagriju na 20 minuta. Mogu se i kuhati ili zapržiti. Tada se čekićem razbiju da oslobode jestivu košticu koja je vrlo ukusna, orašastog okusa (slika je vidljiva u galeriji).

Galerija fotografija

Podijeli