Galen

Galen (129. – 200.)

Starogrčki liječnik i filozof. Snažno je utjecao na zapadnjačku medicinu te se smatra jednim od najvećih liječnika antičkog doba.

Rodio se 129. godine u Pergamu, antičkom grčkom gradu u sjeverozapadnom dijelu Male Azije. Odrastao je u bogatoj obitelj, a kako je bio bistar i naginjao učenju otac mu je omogućio kvalitetnu edukaciju privatnih učitelja. Htio ga je usmjeriti u politiku i filozofiju no prema legendi jednog dana sanjao je san u kojem mu se obratio Asklepije (bog liječništva) te mu naredio da sina usmjeri u svijet medicine što je otac i poslušao.

Nakon što mu je otac umro, devetnaestogodišnji Galen je slijedivši savjet Hipokratovog učenja počeo putovati, medicinsku nauku studirao je u Smirni i Aleksandriji. Završivši studije u Aleksandriji, odbacio je puko slijeđenje hipokratske dogme i postavi empirist.  Navršivši 28 godina vratio se u Pergam gdje je uspješno liječio gladijatore vidajući im rane. Tako je stekao ogromno iskustvo i znanje ljudske anatomije pošto je prije toga anatomiju učio tek secirajući svinje i majmune s obzirom da je seciranje ljudi u njegovo doba zabranjeno.

5 godina kasnije otišao je u Rim gdje je zbog svog velikog ugleda postao osobni liječnik cara Marka Aurelija i drugih važnijih ljudi.

Poznat pripravak bio mu je terijak – kompleksna mješavina raznih biljnih, životinjskih i mineralnih dijelova što je služilo kao protuotrov i panaceja – lijek za sve bolesti. Njime se liječilo sve od zmijskih ugriza do epilepsije i Marko Aurelije ga je redovito konzumirao pogotovo u epidemiji kuge. Postoji nekoliko varijacija terijaka od kojih je najznačajniji onaj venecijanski. Iako receptura nije jedna te je sve ovisilo o dobavljivosti sirovina i liječniku koji ga je pripremao, od mnogobrojnih sastojaka opijum dobiven od maka bio je sastavni dio recepture.

Prihvatio je nauku Hipokrata da u ljudskom tijelu djeluju četiri soka (krv, sluz, žuta i crna žuč) koji su u zdravom čovjeku u ravnoteži. Napisao je mnoge spise različitih tematika filozofije i medicine (također i medicinsku intepretaciju snova) a za biljke najznačajniji je zapis De simplicibus koji je napisao oko 180. godine. U njemu opisuje biljku, lokalitet gdje se može naći te liječenje.

I danas se pripravci koji su se radili u njegovo nazivaju galenovi preparati (tinkture, sirup, masti i kreme).