Feijoa
Acca sellowiana
Karakteristike
Feijoa (Acca sellowiana (O.Berg) Burret) je vazdazeleni grm ili niže stablo iz porodice mirta (Myrtaceae). Naraste do 4 metara visine, razgranato je od samog tla. Kora je svijetlosiva, u starosti se ljušti i nazire se crvenosmeđe drvo, mlade grane su pustenaste. Listovi su nasuprotni, eliptični, dugi 4-8 cm, kožnati, na licu tamnozeleni i sjajni, na naličju bjelkasti i pustenasto dlakavi, nalaze se na kratkoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki oko 2,5 cm, rastu u pazušcima listova. Čine ih 4-6 latica koje su s vanjske strane bijele, u unutrašnjosti crveni, prašnika je mnogo, nalaze se na dugim, crvenim prašničkim nitima, antere su im žute. Cvate u svibnju i lipinju. Plodovi su tamnozeleni i u zrelom stanju, ovalni, veliki oko 7 cm, mirisni, na vrhu imaju ostatak čaške, nalaze se na čvrstoj dršci. Dozrijevaju u rujnu i listopadu kada sami padaju sa stabla. Meso je žućkasto prozirno, sadrži mnogo sitnih sjemenki.
Stanište
Prirodno je rasprostranjeno u južnoj Americi (Brazil, Urugvaj, Paragvaj). Uzgaja se širom svijeta u područjima blage klime radi jestivih plodova. U Europu je biljka unešena krajem 19. stoljeća. U sjevernijem kontinentalnom dijelu se uzgaja u loncima koji se zimi unose na zaštićeno, u primorskom području može se uzgajati vani, kao pojedinačna biljka ili u živici. Traži sunčano stanište, zaštićeno od naleta vjetrova. Otporna je na niske temperature do -10°C. Sporog je rasta.
Razvijen je velik broj sorti koji se razlikuju prema visini rasta, vremenu dozrijevanju plodova i sl. Nije samooplodna vrsta i za uzgoj je potrebno imati barem dvije biljke.
Na tržištu se ne mogu naći zbog kratkog vremena na kojem se mogu skladištiti, u frižideru izdrže tek 5-7 dana.
Razmnožava se sjemenom i margotiranjem. Otporna je na štetočine i bolesti.
Etimologija
Naziv feijoa dobila je prema portugalskom botaničaru imena João da Silva Feijó (1760. – 1824.). Naziv roda Acca potječe od aka, nazivu biljke narječja Dominikanske republike. Ime vrste sellowiana dano je prema njemačkom prirodoslovcu Friedrichu Sellowu (1789. – 1831.) koji je poznat po istraživanju brazilske flore. Na stranim jezicima nazivi su feijoa, pineapple guava, guavasteen (eng.), Brasilianische Guave, Feijoa, Ananas-Guave (njem.), feijoa, goyave-ananas, goyavier de Montevideo (fr.), feijoa (tal., špa., slo.), feijoa, goiaba-serrana, goiaba do campo, goiaba-ananás (port.).
Upotreba
Jestivi su plodovi, sočni su, osvježavajući i slatki, konzumiraju se sirovi ili se prerađuju prema potrebi u džemove i dr. Kožica im je tvrda, jedu se prerezivanjem na pola i vađenjem mesa žlicom. Okus je između ananasa i jagode. Jestivi su i sirovi cvjetovi, hrskavi su i slatki, dodaju se salatama.
