Europska bradavka
Heliotropium europaeum
Karakteristike
Europska bradavka (Heliotropium europaeum L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice oštrolista (Boraginaceae). Stabljika je uspravna ili se uzdiže, snažno je razgranata od osnove i obrasla je mekanim dlakama. Naraste do 50 cm visine. Listovi su naizmjenični, jajoliki, smješteni na kratkim peteljkama. Dlakavi su na obje strane. Cvjetovi su mali, skupljeni u cvatove. Dvostrukog su ocvijeća, vjenčić im je bijele boje, u unutrašnjosti je žućkast. Cvate od lipnja do studenog. Posjećuju ih pčele koje sakupljaju nektar i pelud. Plod je jajoliki kalavac koji se dijeli na 2-4 plodića.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena na području oko Sredozemlja (Europa, jugozapadna Azija, sjeverna Afrika), u Australiji i Sjevernoj Americi smatra se invazivnom i korovom. Raste kao korov na njivama, u vinogradima, uz puteve, na zapuštenim zemljištima. Kod nas je ima dosta uz jadransku obalu. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinski naziv roda Heliotropium potječe od grčkih riječi helios (sunce) i tropein (okretati se), zbog cvjetova koji su u toku dana okrenuti suncu. Ime vrste europaeum znači europski.[1] Na stranim jezicima nazivi su European heliotrope, European turnsole (eng.), Europäische Sonnenwende (njem.), héliotrope d’Europe, héliotrope commun (fr.), eliotropio (tal.), verrucaria (špa.), erva-das-verrugas, tornassol-com-pêlos, verrucária (port.), navadna posončnica (slo.), posunac (sr.).
Upotreba
Bradavka sadrži alkaloide te je otrovna, dokumentirana su i otrovanja životinja koje su pasle. Biljka je neukusna, goveda ju jedu kada je paša oskudna no ovce ju ne izbjegavaju.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
