Engelmanova smreka
Picea engelmannii
Karakteristike
Engelmanova smreka (Picea engelmannii Parry ex Engelm.) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 50 m visine, krošnja je gusta, često nepravilna. Kora je tanka, svijetlosmeđa i ljuskava. Izboji su svijetlocrvenkasti i dlakavi. Iglice su sivozelene, duge 1,5-2,5 cm. Češeri vise na granama, svijetlosmeđi su, jajasto cilindrični, dugi 4-8 cm, široki 1,5-3 cm, ljuske su im valovita rubova. Dozrijevaju 5-7 mjeseci nakon oprašivanja, sjemenke su crne s 5-8 mm dugim krilom.
Stanište
Rasprostranjena je u zapadnoj Sjevernoj Americi i u sjevernom Meksiku gdje raste u planinskom i pretplaninskom području od 900 do 3600 m nadmorske visine. Sadi se pojedinačno ili u manjim skupinama u parkovima. Otporna je na gradska onečišćenja, na mraz i sušu. Živi do 600 godina. Razmnožava se sjemenom ili cijepljenjem.
Od značajnih kultivara možemo napomenuti “Argentea” koja ima srebrnaste iglice i “Glauca” čije iglice su sivoplave.
Etimologija
Latinsko ime roda Picea potječe od riječi pix (smola), čime se ukazuje na lučenje smole određenih vrsta.[1] Naziv vrste engelmannii dan je u čast njemačkoameričkog botaničara Georgea Engelmanna (1809. – 1884.) koji je proučavao floru zapadne Sjeverne Amerike. Na stranim jezicima nazivi su Engelmann spruce, white spruce, mountain spruce, silver spruce (eng.), Engelmann-Fichte (njem.), épinette d’Engelmann, épicéa d’Engelmann (fr.), pícea de Engelmann (špa.), Engemannova smreka (slo.).
Upotreba
Jestive su sjemenke, a mladi listovi mogu se koristiti za čaj.
Drvo je pogodno za obradu, koristi se za izradu glazbenih instrumenata te u proizvodnji papira.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
