Dvodomni bljuštac
Bryonia dioica
Karakteristike
Dvodomni bljuštac (Bryonia dioica Jacq.) je višegodišnja zeljasta penjačica iz porodice tikvi (Cucurbitaceae). Stvara duge, vijugave i razgranate vitice. Korijen je gomoljasto zadebljan, debeo kao mrkva i blijedožut. Stabljika su razgranate, hrapave, duge do 350 cm. Listovi su srcoliki, peterokutni, hrapavi na obje strane. Dvodomna je biljka, cvjetovi su jednospolni, nalaze se na odvojenim biljkama. Neugledni su, zelenkastobijele boje, čaška cvijeta je upola kraća od krunice, njuška tučka je prekrivena sivim dlakama. Muški cvjetovi skupljeni su u grozdaste cvatove i nalaze se na dugim stapkama, ženki cvjetovi skupljeni su u čuperke i smješteni na kratkim stapkama. Cvate od svibnja i lipnju. Plod je okrugla crvena boba promjera 6-7 mm. Dozrijeva u kolovozu i rujnu.
Dobra je medonosna biljka, pčele rado salijeću cvjetovi te sakupljaju nektar i pelud.
Stanište
Rasprostranjena je na području središnje i južne Europe. Raste u grmlju i živicama, u svijetlim šumama. Odgovaraju joj umjereno vlažna mjesta. Zaštićena je vrsta.
Etimologija
Latinski naziv roda Bryonia potječe od grčke riječi bryo (izdanak), zbog izdanaka koji mnogobrojno izbijaju iz rizoma.[1] Ime vrste dioica znači dvodoman, što znači da razlikujemo muške i ženske biljke. Na stranim jezicima nazivi su red bryony (eng.), Rotfrüchtige Zaunrübe, Rot-Zaunrübe, Zweihäusige Zaunrübe (njem.), bryone dioïque (fr.), vite bianca (tal.), nueza, nabo del diablo (špa.), rdečejagodasti bluščec (slo.).
Upotreba
Dvodomni bljuštac je otrovna biljka. Sok od bobica i korijena djeluje jako nadražujuće na kožu uzrokujući bolni dermatitis i čireve, oralnim uzimanjem dolazi do proljeva, povraćanja i slabosti a u većim dozama do grčeva i smrti smrti. Djetetu je dovoljno petnaest bobica za smrtnu dozu, oko 40-tak njih dovoljno je da ozbiljno našteti odrasloj osobi.[2] [3] Zabilježena su i smrtna trovanja životinja, posebice svinje koje rujući dolazi do korijena.[4]
Srodne vrste
Od srodnog bijelog bljuštaca (Bryonia alba) razlikuje se po boji plodova. Kod dvodomnog bljuštaca (B. dioica) plodovi su u početku zeleni, kasnije pocrvene a kod bijelog bljuštaca (B. alba) plodovi su crni. Također se kod ove vrste cvjetovi nalaze na zasebnim biljkama dok su kod bijelog bljuštaca muški i ženski cvjetovi na istoj biljci.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
- Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
- Momčilo Kojić, (1986.), Mala korovska flora: priručnik za određivanje korovskih i ruderalnih biljaka, Beograd: Naučna knjiga
