Dunja

Karakteristike

Dunja (Cydonia oblonga Mill.) je listopadno stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Jedina je vrsta unutar svog roda (Cydonia). Stablo je relativno niskog rasta, naraste 2-7 metra visine. Krošnja je gusta i široka, mlade grane su dlakave, kora je smeđezelena. Listovi su naizmjenični, jednostavni, široko su eliptični, dugi 5-10 cm, cjelovitog ruba, blago zaobljene osnove, na naličju dlakavi. Pojedinačni cvjetovi stvaraju se u proljeće nakon listova sredinom travnja, pravilni su, dvospolni, upadljivi i krupni, veliki do 5 cm. Ocvijeće je dvostruko, dlakavu čašku čine pet lapova nazubljenog ruba, vjenčić je građen od pet velikih latica bijele boja s rozim nijansama. Plodnica tučka je podrasla, prašnici su mnogobrojni, imaju ljubičaste prašničke niti. Plod je okruglast, kvrgavo nepravilan, velik 8-12 cm, kada je još nezreo gusto je obrastao dlakama. Meso je žućkasto, tvrdo, aromatičnog mirisa, trpkog okusa. Sjemenke su crvenosmeđe, jajolike do skoro trokutaste, duge do 1 cm.

Stanište

Prirodno raste na području jugozapadne Azije (Turska, Iran), a na našem području je udomaćena.

Uzgoj

Danas kao i kod svake druge voćke postoji puno kultivara dunje. Snažan doprinos njima dao je i Luther Burbank stvorivši cijenjene ‘Van Deman’ i ‘Pineapple’ kultivare.

Razmnožavanje se vrši sjemenom i reznicama, oplemenjuje se cijepljenjem. Sjeme se može sijati krajem zime i potrebna mu je stratifikacija za klijanje (duže razdoblje hladnih temperatura). Voćki odgovara duboka, plodna i vlažna zemlja te sunčan i topao prostor. Redovito se orezuje zimi. Otporna je na mraz.

Plodove se ostavi da vise na granama čim duže, no uberu se prije mraza u 11 mjeseca. Plodove obično ne nalazimo u dućanima, tek rijetko na tržnici.

Dunja se koristi kao podloga za nacijepljivanje kruške još od prije 16. stoljeća, zahvaljujući njoj slabo su bujne, no prije rode i imaju krupne plodove. Također se na nju cijepi i mušmula.

Medenje

Medonosna je biljka, pčele rado posjećuju cvjetove sakupljajući nektar i pelud. Jedan cvijet prosječno izluči oko 3,5 mg nektara. Dnevni unos može iznositi 0,5 kg po košnici, a ukupni unos na površini 1 ha oko 20 kg meda.^{[1] [2] [3]}

Etimologija

Latinski naziv roda Cydonia rimski je naziv za stablo, potječe od Kidonije (lat. Cydonija), drevnog grada-države koji je bio smješten na otoku Kreti. Ime vrste oblonga ukazuje na oblik ploda. Na stranim jezicima poznata je kao quince (eng.), Quitte (njem.), cognassier (fr.), melo cotogno (tal.), kutina (slo.).

Upotreba

Plod je uglavnom pretvrd, ali ako se otavi da dozrije, može se jesti sirov. No obično se koristi spravljen u kompot ili prerađen u džemove. Ili se samo stavi na ormar da miriše.

Listovi sadrže trijeslovine koji djeluju stežuće, te se koriste kod proljeva ili problema usne šupljine.

Sjemenke dunje bogate su sluzima čime su korisne za kašalj, za upalna stanja želuca i crijeva, za tretiranje upalnih stanja kože (opekline, dekubitus) kada se koriste u obliku gela ili masti. Sluz je korisna i u kozmetici za tretiranje suhe kožei i svrbeži.^[4]

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
2. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
3. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
4. Danica Kuštrak, (2005.), Farmakognozija : fitofarmacija, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga