Duga vigna
Vigna unguiculata
Karakteristike
Duga vigna ili grah metraš (Vigna unguiculata (L.) Walp.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Listovi su naizmjenični i trodijelni, cjelovitog ruba. Cvjeta u parovima ljubičastim, žućkastim ili bijelim cvjetovima, a 70-80 dana nakon sjetve počinju se stvarati duge i tanke mahune. Nemaju konac a sadrže bubrežaste sjemenke raznih boja koje su nešto manje veličine od običnog graha (Phaseolus vulgaris). Postoje razne podvrste od kojih je najzanimljivija Vigna unguiculata subsp. sesquipedalis, jer joj mahune narastu i 1 metar dužine. Smatra se da biljke izvorno potječu iz Afrike zato što je tamo oduvijek najveća popularnost sadnje.
Etimologija
Latinsko ime roda Vigna dano je u často talijanskom doktoru i hortikulturistu Dominiku Vignu (? – 1647.) Ime vrste unguiculata latinska je riječ te se odnosi na male stabljike na cvjetnim laticama koje izgledaju kao kandže. Naziv je preuzet iz zoološke taksonomije gdje se unguiculata odnosi na životinje koje imaju kandže, šape ili nokte. Na engleskom jeziku poznata je kao cowpea, na njemačkom kao Die Augenbohne.
Uzgoj
Potrebno je u jesen pognojiti svježim stajskim gnojem ili u proljeće prije sadnje onim odstajalim. Sjemenke se siju u svibnju kada prođe opasnost od mraza ili u lipnju direktno u zemlju na otvoreno. Biljkama svakako odgovara puno sunca i dobro drenirano tlo, no uspijet će i u polusjeni. Postoje sorte niskih dugih vigna no onim visokima potrebno je omogućiti potporanj kako bi se biljke penjale. U tu svrhu između snažnih drvenih štapova, kolaca ili betonskih stupova čvrsto se razapne mreža visoka barem 2 metra. Nakon sjetve zalijemo i redovito zemlju održavamo vlažnom. Berba započinje krajem srpnja kada su mahune još mlade, zelene i tvrde. Redovito se beru jer brzo rastu i nedozrijevaju sve u isto vrijeme. Za sjeme ostavljamo da mahune dozriju, postanu smeđe i suhe. Na završetku ciklusa biljke, kako se na korijenu biljaka nalaze bakterije koje kao i kod drugih mahunarki fiksiraju dušik u tlu, biljke odrežemo tik iznad tla, kako bi korijen odumro u tlu.
Upotreba
Mahune se beru prije nego što postanu predozrele. Mogu se ostaviti da dozriju i jesti kao grah, no kako su sjemenke male bolje ih je iskoristiti kao mahune. Jedu se sirove ili kuhane, česta su namirnica u azijskoj kuhinji gdje se kratko zaprže s drugim povrćem u woku. Jestivi su također i listovi. Oni prema USDA listovi duge vigne sadrže najveći postotak kalorija proteina u vegetarijanskoj prehrani.[1]http://smarterfitter.com/100-most-protein-rich-vegetarian-foods”]
