Drvolika pucalina
Colutea arborescens
Karakteristike
Drvolika pucalina (Colutea arborescens L.) je listopadni grm iz porodice mahunarki (Fabaceae). Grane su uspravne, tanke, šibolike, razgranate, narastu do 4 metra visine. Korijen sustav je dobro razvijen. Kora mladih grana je zelena i dlakava, prekrivena mnogobrojnim svijetlim lenticelama, kasnije posivi i ljušti se. Mladi izboji su šibasti, zelenkasti ili žućkastosivi, uzdužno plitko užlijebljeni ili fino izbrazdani. Pupovi su spiralno raspoređeni, sitni, tupi, žućkastih ili svijetlosmeđih ljusaka. Listovi su naizmjenični, složeni, neparno perasti, dugi do 15 cm, čine ih 7-13 obrnuto jajastih listića koji su dugi 1,3-3,5 cm, šioroki 5-20 mm, cjelovitih rubova, na vrhu plitko usječeni, na licu zeleni i goli, naličje je malo svjetlije i rijetko dlakavo, nalaze se na kratkoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, dugi 2 cm, nalaze se na peteljci dugoj 1,5 cm, skupljeni su po 3-8 u 5-10 cm duge, rahle grozdaste cvatove koji se stvaraju u pazušcima listova. Dvostrukog su ocvijeća, čaška je crnkasto dlakava, građena od pet listića. Vjenčić je zlatnožut, u unutrašnjosti crvenih pruga. Prašnika ima deset, tučak je jedan. Cvatu od svibnja do kolovoza. Plod je nabubrena, gola, kožasta mahuna većinom ispunjena zrakom, duga 5-7 cm, visina na kratkoj dršci. U početku je zelena, kada dozre u kolovozu i rujnu postane crvenkasta do svijetlosmeđa i prozirna, dugo ostaje na stabljici a sadrži do 30 tamnih, sivocrnih, bubrežastih, tvrdih sjemenki dužine i širine 3,5-4 mm.
Dobra je medonosna biljka, pogotovo kada raste u velikim skupinama. Na površini od 1 ha u dobrim uvjetima može dati i do 350 kg meda.[1]
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, u Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Kod nas raste uzduž Jadrana. Raste na kamenjarskim tlima, u makiji, u listopadnim šumama, sadi se i kao ukrasna biljka. Zaštićena je vrsta. Odgovara joj suho i sunčano stanište. Zbog snažnog korijenovog sustava dobro djeluje kao zaštita protiv erozije, za tlo je korisno jer kao i druge mahunarke ima sposobnost fiksiranja dušika. Razmnožava se sjemenom ili vegetativno reznicama u kasno ljeto, slabije podnosi presađivanje te korijen ne smije biti goli već spojen sa zemljom. Podnosi povremeni kraći mraz. Brzog je rasta.
Etimologija
Naziv roda Colutea bio je kod Teofrasta naziv za jednu šiboliku biljku koja ne podnosi kresanje (grč. kolouein), a naziv roda dan je vjerojatno zbog sličnosti s grčkom riječi koilos (šupalj), zbog mjehurastih plodova. Ime vrste arborescens znači grmast. [2] Naš naziv pucalina dolazi od toga što mahuna puca kada se pritisne u ruci. Na stranim jezicima nazivi su bladder-senna (eng.), Gelber Blasenstrauch (njem.), baguenaudier arborescent, arbre à vessies (fr.), vessicaria, falsa senna (tal.), vdrevesasta karagana (slo.).
Upotreba
Listovi su se nekoć koristili u narodnoj medicini kao purgativ, sjemenke su otrovne.
Mahune su dekorativne i koriste se u suhim cvjetnim aranžmanima, drvo se koristi za izradu manjih alata.
Galerija fotografija
Literatura
- Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
