Divlji kesten Aesculus hippocastanum

Carstvo:
Red:
Sapindales
Vrsta:
Aesculus hippocastanum

Karakteristike

Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.) je listopadno stablo iz istoimene porodice divljih kestena (Hippocastanaceae). Može narasti do 35 metara visine, promjera stabla do 2 metra. Krošnja je gusta i široko razgranata, a korijen također razgranat i dobro razvijen no više površinski smješten. Kora debla je tamnosmeđa, debela oko 1 cm, dugo glatka, kasnije nepravilno ispucana i ljušti se u tankim ljuskama. Grančice su debele, prekrivene lenticelama, pupovi su krupni i smolasto ljepljivi, crvenosmeđe boje, nasuprotni, vršni pup je najveći. Listovi su nasuprotni, smješteni na oko 15-20 cm dugačkim peteljkama i sastavljeni od 7 listića koji su duge 8-20 cm, široki 4-10 cm, pri osnovi su suženi a prije samog vrha širi, srednji listić je najveći, krajnja dva su mala. U jesen poprime zlatnožutu boju prije nego što otpadnu. Cvjetovi su veliki i uspravni, sakupljeni u oko 20-30 cm duge piramidalne grozdove, bijele su boje s izraženim žutim i rozim mrljama, prašnika je sedam. Cvatu 7-8 dana u travnju i svibnju nakon listanja. Plodovi su veliki tobolci promjera oko 6 cm, imaju bodljikavu ovojnicu a unutra se nalaze po 1-3 krupne sjemenke koje su sjajno crvenosmeđe, čvrste i kožaste. Dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Stanište

Prirodno raste na području jugoistočne Europe. Često se i uzgaja kao ukrasno drvo u perivojima, u gradskim i šumskim parkovima, sadi se pojedinačno, u grupama ili u drvoredima.

Uzgoj

Razmnožava se sjemenom koje klija za 3-4 tjedna ako se posije u proljeće. Povremeno se uz stablo mogu pronaći male biljčice koje su niknule iz proklijalih plodova, te se samo presade prema želji. Odgovara im vlažna, duboka i plodna tla bogata humusom, podnose sjenu, hladnoću i sušu.

Razvijeno je više ukrasnih formi:

  • Albovariegata” – listovi imaju bijele pjege
  • Luteovariegata” – listovi imaju žute pjege
  • Baumanii” – cvjetovi su puni, bijeli
  • Incisa” – rubovi listova su dvostruko nazubljeni
  • Pendula” – grane su jako povijene
  • Pyramidalis” – krošnja je piramidalna
  • Umbraculifera” – krošnja je kompaktna i okrugla

Medenje

Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju mnogo nektara, manje peluda i propolisa. Na površini od 1 ha pčele mogu sakupiti preko 100 kg meda. Med je bezbojan i lako se kristalizira.[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Aesculus potječe od riječi esca (jelo, hrana) jer plodovi služe kao hrana jelenu, srnu i drugim životinjama. Ime vrste hippocastanum potječe od grčke riječi hippos (konj).[2] Navodno su Turci sjemenke koristili kao lijek za konje.[3]

Na stranim jezicima nazivi su horse-chestnut, conker tree (eng.), Gewöhnliche Rosskastanie, Gemeine Rosskastanie, Weiße Rosskastanie (njem.), marronnier commun, marronnier d’Inde, marronnier blanc (fr.), ippocastano, castagno d’India (tal.), castaño de Indias, falso castaño (špa.), castanheiro-da-índia (port.), navadni divji kostanj (slo.).

Upotreba

Plodovi za razliku od pitomog kestena (Castanea sativa) nisu jestivi, ali sakupljaju se tokom jeseni kada padnu sa stabla. Sjemenke nađene unutar plodova sadrže dosta saponina escina koji povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, te se tako koristi kod za liječenje bolesnih vena i kapilara, natečenih vena, hemoroida, teških i umornih nogu.

Tinktura divljeg kestena

  • Sjemenke kestena isjeckaju se i stave do polovice staklenke proizvoljnog omjera i prelije se rakijom ili votkom. Još lakše je ako se posjeduje kvalitetan blender, tada se sve to samo nakratko samelje. Ostavi se na toplom mjestu 3-4 tjedna, tada se filtrira i tekućinom se masiraju bolna reumatična područja.

Oralno uzimanje divljeg kestena je otrovno, simptomi su povraćanje, proljev, jakog povećanja zjenica i u težim slučajevima do gubitka svijesti.[4]

Od pupova se rade Bachove cvjetne kapi.

Galerija fotografija

Podijeli