Divlja salata
Lactuca serriola
Karakteristike
Divlja salata (Lactuca serriola L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je u gornjem dijelu razgranata, može narasti vrlo visoko, i do 2 metra visine. Ispušta mliječni sok kada ju se zareže. Korijen je dubok, ponire preko 90 cm, čime omogućuje biljci da crpi vodu i hranjiva iz dubokih slojeva.[1] . Listovi su plavkastozeleni, ukošeni i usmjereni su u položaju sjever-jug. Izražene su bijele nervature, sitno su nazubljeni no krupno udubljeni a postupno prema vrhu stabljike postaju sve manji. Cvjetne glavice su male, sastavljene od brojnih latica i skupljene u guste metličaste cvatove. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je ahenij s papusom što zahvaljujući lakim dlačicama sjemenu omogućuje da se lako raznosi vjetrom.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena na većem području Europe, Azije i u sjevernoj Africi. Nalazimo je na zapuštenim mjestima. Raste na toplim i sunčanim staništim, na neobrađenim, slabo plodnim zemljištima, uz puteve, u nizinskom i brdskom području.
Etimologija
Latinsko ime roda Lactuca potječe od riječi lac (mlijeko), zbog toga što stabljike izlučuju bijeli mliječni sok kada se zarežu. Ime vrste serriola latinski je riječ koja znači mala pila, zbog nazubljenih listova. Na stranim jezicima poznata je kao prickly lettuce, milk thistle, compass plant, scarole (eng.), Stachel-Lattich (njem.), lattuga selvatica (tal.), laitue scariole (fr.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi. Jedu se sirovi ili kuhani, gorki su no kako stare postaju još gorči.
Zbog listova koji više-manje ukazuju na sjever-jug, divlja salata može poslužiti kao kompas u divljini. Istraživanjem sadržaja teških kovina pokazalo se da može akumulirati velike količine bakra, kadmija, olova i pogotovo cinka.[2]
