Divlja jabuka

Karakteristike

Šumska ili divlja jabuka (Malus sylvestris Mill.) je listopadni grm ili stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste oko 3-4, nekad i do 10 m visine tvoreći razgranatu, nepravilnu, široku i gustu krošnju. Kora debla je u početku glatka, svijetlosiva, kasnije postane tamnosiva i plitko ispucala, debela oko 1 cm. Grane su dlakave, na mladim biljkama prekrivene trnovima. Pupoljci su spiralno raspoređeni, mali, ušiljeno jajasti, dlakavi, prekriveni sa više crvenkastosmeđih, golih ljuski. Listovi su naizmjenični, jajoliki, kratko ušiljeni, kožasti, sitno nazubljenog ruba, u mladosti prekriveni vunastim dlakama, na licu su tamnozeleni, naličje je blijedozeleno i bez sjajan, dugi su 2,5-5 cm, široki 2-4 cm, nalaze se na peteljci dugoj 1-3 cm koja je na osnovi odebljala. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki 4 cm, bijeli ili ružičasti, rastu pojedinačno ili skupljeno po 2-3. Vjenčić je građen od pet bijelih latica koje su duge 1,5-2 cm, malo ružičaste izvana, čaška je duga oko 5 mm, prašnika ima deset, antere su žute boje. Cvatu u travnju i svibnju. Plodovi su okruglasti, na gornjoj strani malo plosnati, promjera 2-4 cm, žutozelene boje ili crvenkasti na strani izloženoj suncu, trpkog ili kiselkastog okusa. Dozrijevaju u rujnu, sadrže tamnosmeđe sjemenke.

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove te marljivo sakupljaju nektar i cvjetni prah. Med divlje jabuke je aromatičan i ugodnog okusa.^[1]

Stanište

Rasprostranjena je u cijeloj Europi. Raste na sunčanim i svijetlim mjestima, u šumama i šikarama, pokraj puteva, od nizinskog do brdskog područja. Odgovara joj duboko, plodno, svježe i dobro drenirano tlo. Kod nas je rijetka i zaštićena je biljka. Nekad se koristi kao podloga cijepljenje plemenitih sorti.

Etimologija

Latinsko ime roda Malus latinski je bio naziv za jabuku. Ime vrste sylvestris potječe od latinske riječi silva (šuma), ukazuje na šumska staništa.^[2]Na stranim jezicima nazivi su European crab apple (eng.), Holzapfel, Europäischer Wildapfel (fr.), boquettier, pommier sauvage, pommier des bois (fr.), melo selvatico (tal.), manzano silvestre (špa.), divja jablana, lesnika (slo.).

Upotreba

Plodovi su jestivi premda su kiseli i trpki, koriste se sirovi, kuhani kao kompot ili drugačije prema volji. Mogu se sušiti i koristiti kao sušeno voće, kao dodatak čaju ili upotrijebiti za izradu jabučnog octa. Sadrže oko 3% pektina, dosta trjeslovina, manje količine vitamina, jabučne kiseline itd.^[3]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
5. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
6. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
7. Stella Šatalić, Stanislav Štambuk, (1997.), Šumsko drveće i grmlje jestivih plodova; zaštita biološke raznolikosti, Zagreb: Državna uprava za zaštitu okoliša
8. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Lobačev Vladimir
• H. Zell
• Per Arvid Åsen
• H. Zell