Dimnjača

Karakteristike

Dimnjača (Fumaria officinalis L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice makova (Papaveraceae). Naraste do 60 centimetara. Stabljika je uspravna, tanka, od osnovice razgranata. Dvostruko perasti listovi razdijeljeni su  režnjeve. Cvjetovi mogu biti ružičaste ili bijele boje, razvijaju se iz pažušaca listova i skupljeni su po 10-15 njih u duge grozdaste cvatove na vrhovima grančica. Dvospolni su, dakle sadrže muške i ženske organe a oprašuju ih pčele i muhe. Cvatu od lipnja do srpnja. Plod je ahenij. Jedna biljka godišnje prosječno proizvede 300-1600 sjemenki.^[1] i uspješno se sama zasijava. Sjemenke zadržavaju sposobnost klijanja i nakon 600 godina.^[2]

Etimologija

Latinsko ime roda Fumaria potječe od riječi fumus (dim), zbog soka biljke koji poput dima tjera suze.^[3] Ime vrste officinalis uobičajeno je ime za istaknute vrste u rode zbog ljekovitosti. Na stranim jezicima nazivi su common fumitory, drug fumitory, earth smoke (eng.), Gewöhnlicher Erdrauch, Gemeiner Erdrauch (njem.), fumeterre officinale, pied-de-Céline (fr.), fumaria officinale, fumosterno, fumastrello (tal.), palomilla, sangre de Cristo (špa.), navadna rosnica (slo.).

Klima i stanište

Rasprostranjena je na području gotovo cijele Europe, u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste na laganim, pjeskovitim te blago ilovastim tlima. Najbolje uspijeva na suncu, mada će rasti i u polusjeni. Raste kao samonikla biljka na zapuštenim tlima, među usjevima, od ravnice do planinskih područja.

Upotreba

Nadzemnu biljku sabiremo u vrijeme cvatnje i brzo sušimo. Karakterističnog je mirisa i gorka je okusa. Konzumiramo je kao sok, čaj ili sirup. Koristimo je za slabo izlučivanje žuči, kao laksativ, diuretik ili kao blago sredstvo za poticanje spavanja.

• 1 žličica suhe biljke prelije se šalicom kipuće vode, ostavi da odstoji 10 min i procijedi. Pije se dva puta dnevno prije obroka.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
2. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"