Datura Datura stramonium

Carstvo:
Red:
Solanales
Porodica:
Vrsta:
Datura stramonium
Sinonimi:
Datura bertolonii Guss., Datura inermis Jacq., Datura pseudostramonium Bernh., Datura tatula L., Stramonium phoetidum Scop., Stramonium spinosum Lam., Stramonium vulgatum Gaertn.

Karakteristike

Datura (Datura stramonium L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je uspravna, gola ili slabo dlakava, razgranata i visoka do 150 cm. Korijen je vretenast, razgranat i bijele boje. Listovi su jednostavni, nasuprotni, veliki, dugi 5-20 cm, široki 5-15 cm, jajasti, ušiljenog vrha, grubo su nazubljeni šiljatim, nepravilnim zupcima i nalaze se na oko 2-4 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su pojedinačni, krupni, trubastog oblika, stvaraju se u pazušcima listova i stoje na stapkama. Čaška je cjevasta, duga 3-5 cm, ima ušiljene zupce. Vjenčić je dug 5-10 cm, bijele boje. Prašnika ima 5. Cvatu od lipnja do listopada, otvaraju se predvečer i brzo venu no novi cvjetovi kontinuirano se stvaraju. Oprašuje se kukcima i samooprašivanjem. Plodovi su krupni, jajoliki tobolci veliki 3-7 cm, gusto prekriveni bodljama dužine do 1,5 cm. U početku su zeleni, dozrijevanjem postaju smeđi i u četiri pretinca sadrže brojne male, crne sjemenke. Jedna biljka proizvede do 20 000 sjemenki koje zadržavaju klijavost i 40 godina.[1]

Stanište

Prirodno potječe iz Sjeverne ili Srednje Amerike a u Europu je još u 15. stoljeću unešena kao ukrasna biljka. Prvi zabilježeni zapisi o njoj poznati su nam još od 17. stoljeća preko engleskog botaničara Nicholas Culpepera (1616. – 1654.) no prvi puta ju je 1753. godine znanstveno opisao i klasificirao Carl Linnaeus (1707. – 1778.). Smatra se da su Romi koristili sjemenke za gatanje i tako ih raširili po cijeloj Europi.[2] Na području Hrvatske prvi puta je zabilježena 1847. godine stoljeća u južnoj Dalmaciji.[3] Ponegdje se nađe na tlu bogatom dušikom, oko vrtova, u vinogradima, uz putove a nama je biljka u dva izdvojena navrata iznenadno niknula u ukrasnim teglicama zajedno s drugim kultiviranim biljkama. Razmnožavaju je ptičice koje za sobom ostavljaju sjeme.

Etimologija

Latinsko ime roda Datura arapski je naziv za biljku.[4] Na stranim jezicima nazivi su Jimson weed, devil’s snare, devil’s trumpet, thornapple (eng.), Gemeine Stechapfel, Weiße Stechapfel (njem.), stramoine commune (fr.), stramonio comune (tal.), estramonio (špa.), trombeta, trombeteira, estramónio (port.), navadni kristavec, svinjska dušica (slo.).

Upotreba

Svi dijelovi biljke sadrže otrovne alkaloide koji osobu, ukoliko ih konzumira, bacaju u delirij, trovanja su slična onima velebilja (Atropa belladonna). Postoje podaci da su je stari kinezi koristili kao anestetik prilikom operacija. U ajurvedskoj medicini listovi dature se puše kao lijek za astmu. Za djecu je smrtonosna doza od 20 sjemenki.[5] Otrovanja životinja daturom kada se nađe u ispaši dokumentirana su no vrlo rijetka.[6]

Razni narodi su daturom trovali bojna koplja, sablje i mačeve.

Galerija fotografija

Podijeli