Čvorasti strupnik

Karakteristike

Čvorasti strupnik (Scrophularia nodosa L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice strupnikovica (Scrophulariaceae). Stabljike su uspravne, uglavnom jednostavne, četverouglaste i gole ili u gornjem dijelu obrasle žljezdastim dlačicama. Narastu do 120 cm visine. Podanak je vodoravan, kvrgav i čvornat. Listovi su nasuprotni, dugačko jajoliki ili skoro srcoliki, goli, dugi 5-15 cm i smješteni na kratkoj peteljci, ukrštene nervature, ušiljenih su vrhova i nazubljenih rubova. Cvjetovi su dvospolni, veliki 6-7 mm i bujno cvatu u lipnju i srpnju na vrhu stabljike i razgranatim stapkama tvoreći metličaste cvatove. Čaška je široko zvonasta i ima 5 režnjeva koji imaju uzak, kožičasti rub. Vjenčić je dvousnat, gornja usna je dulja od donje te karakteristično strši obojana crvenkastosmeđe, osnova je maslinastozelena ili žutozelena. Prašnika je 4, prašničke niti obrasle su žljezdastim dlakama. Plod je goli tobolac dužine 5-8 mm, sadrži nekoliko sitnih, crnih sjemenki.

Stanište

Rasprostranjena je biljka na području gotovo cijele Europe te u Aziji. Raste na svježim, hranjivim, ilovastim ili pjeskovitim tlima, neutralne do umjereno kisele reakcije. Nalazimo je uz rubove šuma, grmlja i šikara, uz puteve šuma i u šumskim čistinama te na drugim polusjenovitim i zapuštenim mjestima, od nizina do pretplaninskog pojasa.

Etimologija

Latinsko ime roda Scrophularia potječe od riječi scrophulae (škrofula – natečena žlijezda) jer su neke biljke obitelji Scrophulariaceae tradicionalno liječile te bolesti.^[1] Imenom vrste nodosa ukazuje se na čvoraste korijene koje su ljude u srednjem vijeku podsjećali na natečene limfne čvorove, zbog kojih se i biljka na temelju sličnosti s bolešću koristila za njezino izliječenje, kao i za probleme grla zbog sličnosti cvjetova s grlom.

Na stranim jezicima nazivi su woodland figwort, common figwort (eng.), Knotige Braunwurz, Knoten-Braunwurz (njem.), scrofulaire noueuse (fr.), scrofularia nodosa, castagnola (tal.), escrofularia, hierba de lamparones, hierba de San Pedro (špa.), navadna črnobina (slo.).

Upotreba

Korijen i cvjetovi su jestivi. Cvjetni vjenčić je ukusan i vrlo slatkast, djeca ga rado vole sisati. Ostatak cvijeta je gorak i neugodnog okusa. Listovi mogu poslužiti za zdravi čaj kod problema s bolnim zglobovima. U obliku obloga koristi se za tretiranje kožnih bolesti (psorijaza, ekcem, osip).

Dokumentirana su rijetka trovanja životinja (ovce, goveda) kada su se prejela biljke. Simptomi su ubrzano i plitko disanje, proširene zjenice, proljev uz prestanak lučenja mlijeka, no većina životinja preboli za par dana.^[2]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
3. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
4. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga