Čupava vrbolika

Karakteristike

Čupava vrbolika (Epilobium hirsutum L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pupoljki (Onagraceae). Stabljika je uspravna, razgranata u gornjem dijelu, prekrivena dugačkim dlakama, visoka 50-180 cm visine. Podanak je dugačak i zadebljan, stvara vriježe. Listovi su nasuprotni, sjedeći i obuhvaćaju stabljiku, lancetasti, dugi su 2-12 cm, široki 0,5-3,5 cm, vunasto dlakavi i nepravilno nazubljenih rubova. Na naličju je vidljiva izražena mrežasta nervatura. Cvjetovi su dvospolni, mirisni, veliki, ljubičastocrveni, skupljeni po 8-20 u grozdaste cvatove na vrhovima stabljike. Cvate od lipnja do rujna. Plod je dlakava, duguljasta i tanka kapsula dužine 5-10 cm koja sadrži jajolike sjemenke.

Smatra se dobrom medonosnom biljkom, pčelama daje nektar i pelud.

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, dijelu Azije i u sjevernoj Africi. Raste u skupinama na vlažnim livadama, uz obale rijeka i potoka, u nizinskom i brdskom području. Razmnožava se sjemenom. Zaštićena je biljka.

Etimologija

Latinsko ime roda Epilogium potječe od grčke riječi lobos (mahuna, ljuska, dem. lobion), jer cvjetovi stoje na ljusastim plodnicama. Ime vrste hirsutum znači grubo dlakav.^[1] Ime vrbolika dobila je zbog listova koji su slični nekim vrstama vrba (Salix).

Na stranim jezicima nazivi su great willowherb, great hairy willowherb, hairy willowherb (eng.), Zottiges Weidenröschen (njem.), épilobe à grandes fleurs, épilobe hirsute (fr.), epilobio maggiore, garofanino d’acqua, viole di palude (tal.), epilobio velludo, hierba de San Antonio (špa.), epilóbio-eriçado (port.), dlakavi vrbovec (slo.).

Upotreba

Listovi se koriste kao čaj.^[2]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec

Autorska prava fotografija

• Michael Apel
• AnRo0002
• AnRo0002
• Mosmas