Čupava bjeloglavica
Dorycnium hirsutum
Karakteristike
Čupava bjeloglavica (Dorycnium hirsutum (L.) Ser.) je višegodišnja zimzelena biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, dlakava, visoka do 50 cm. Listovi su naizmjenični, složeni, čine ih pet eliptičnih, tupih ili ušiljenih, jako dlakavih listića dugih 1-2,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni po 4-10 u glavičaste cvatove promjera 1-2 cm, karakterističnog su mirisa, bijeli i rozih žilica, okruženi su crvenkastim i jako dlakavim listićima čaške nazubljenih vrhova. Cvate od travnja do srpnja u trajanju od oko 20 dana. Plodovi su sjajne, crvenkastosmeđe, cilindrične mahunice duge 6-12 mm koje sadrže sjemenke.
Dobra je medonosna biljka, pčele cvjetove rado posjećuju. Dnevni prinosi meda iznose 3-5 kg, po košnici ukupno 15-20 kg, med joj je svijetao, brzo se kristalizira i vrlo je dobre kvalitete.[1]
Stanište
Rasprostranjena je u južnoj Europi, kod nas je ima uzduž Jadrana. Raste na sunčanim ili polusjenovitim, suhim staništima, često u velikim skupinama. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Naziv roda Dorycnium je kod Dioskorida bilo ime za jedan primorski šib. Ime vrste hirsutum znači dlakav.[2] Na stranim jezicima nazivi su canary clover, hairy canary-clover (eng.), Rauhaariger Backenklee, Langhaarige Backenklee, Behaarte Backenklee (njem.), bonjeanie, dorycnie hirsute (fr.), bocha peluda (špa.), dlakava španska detelja (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.