Crvena naglavica Cephalanthera rubra

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Vrsta:
Cephalanthera rubra
Sinonimi:
Cephalanthera comosa Tineo, Cymbidium rubrum (L.) Sw., Epipactis purpurea Crantz, Epipactis rubra (L.) All., Helleborine rubra (L.) Schrank, Serapias helleborine L.

Karakteristike

Crvena naglavica (Cephalanthera rubra (L.) Rich.) je trajna zeljasta biljka iz porodice kaćuna (Orchidaceae). Stabljika je uspravna, vijugava, okruglasta, u gornjem dijelu kratko žljezdasto dlakava, visoka do 70 cm. Rizom joj je dug, jak, valjkast, horizontalno položen, sa brojnim debelim korijenima. Listovi su naizmjenični, lancetasti, dugi 5-14 cm, široki 1-3 cm, šiljasti, goli, izražene paralelne nervature, cjelovitih rubova, na licu tamnozeleni, na naličju plavkastozeleni, osnovom obuhvaćaju stabljiku, po 3-8 listova nalazi se na stabljici. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, okruženi pricvjetnim listovima, skupljeni su po 2-12 u rahle cvatove duge do 12 cm. Listovi ocvijeća su ružičasti ili rijetko bijeli, dugi 1,5-2 cm. Medna usna je sastavljena od tri režnja, dužine kao i gornji listići ocvijeća, nema ostruge. Plodnica je valjkasta, zelena i crveno nahukana, kratko dlakava. Cvate u lipnju i srpnju. Plod je kapsula oko 2,5 cm dužine koja u tri odjeljka sadrži brojne sićušne sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, jugozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste u svijetlim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na rubovima šuma, na polusjenovitim i sjenovitim travnjacima, na suhim do umjereno svježim, humusnim, rastresitim zemljištima siromašnim dušikom, od nizina do pretplaninskog pojasa. Strogo je zaštićena biljka.[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Cephalanthera potječe od grčke riječi kephale (glava) i anthera (prašnik), zbog izgleda prašničkih antera. Ime vrste rubra znači crven.[2] Na stranim jezicima nazivi su red helleborine (eng.), Rotes Waldvöglein, Purpur-Waldvöglein (njem.), céphalanthère rouge (fr.), cefalantera rossa (tal.), rdeča naglavka (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli