Crvena Lisica
Vulpes vulpes
Karakteristike
Crvena lisica (Vulpes vulpes L.) je vrsta sisavca iz porodice pasa (Canidae). Odrasli primjerci obično dosežu duljinu tijela od oko 50 do 90 centimetara, dok im rep može biti dug između 30 i 55 centimetara. Tjelesna masa varira između 3-11 kilograma, pri čemu mužjaci obično budu nešto veći od ženki. Krzno je gusto i obično crveno-smeđe boje, dok je trbušni dio bjelkast. Na vrhovima ušiju često imaju crne obrise, a njuška im je šiljasta. Oči su im smeđe, a rep im je puhast i šiljast na vrhu.
Stanište
Rasprostranjena je u cijeloj Europi, u umjerenim i suptropskim područjima Azije, u Africi u području sjeverno od Sahare te u Sjevernoj Americi. U 19. stoljeću ljudi su donijeli lisicu i u Australiju, gdje je postala vrlo teški ekološki problem za lokalnu populaciju sisavaca i ptica.
Generalno se mogu naći u različitim staništima, uključujući šume, planinske regije, močvarna područja, polja. Sposobne su se prilagoditi na razne promjene u okolišu i lako se prilagođavaju prisutnosti ljudi u urbanim sredinama. Skloništa im mogu varirati od jednostavnih jama u zemlji do kompliciranijih podzemnih nastamba.
U svojim staništima su dominante i često se natječu s drugim vrstama lisica i predatora. U prirodi mogu živjeti do 12 godina.
Razmnožavanje
Razmnožavaju se jednom godišnje, obično u proljeće. Ovulacija kod ženke traje tri dana, a tijekom tog vremena dolazi do parenja s mužjacom. Ženka rađa 4-6 mladunaca u leglu, iako su zabilježeni i veći brojevi. Ženke često biraju mjesto blizu vode za porođaj, jer nakon poroda često trpe od dehidracije.
Mladunci se rađaju slijepi, gluhi i bez zubi, s tamnobojnim, pahuljastim krznom. Oči im se otvaraju nakon 13-15 dana, a počinju napuštati svoj sklonište i isprobavati čvrstu hranu nakon 3-4 tjedna, hranu koja je prethodno bila obrađena od strane majke i regurgitirana. Nakon 6-7 mjeseci mladunci postižu veličinu odraslih jedinki.
Lisice obično žive u parovima, zajedno s mladuncima, iako se povremeno mogu vidjeti samotne ili u grupama od 4 do 6 odraslih jedinki.
Mužjaci redovito obilježavaju svoj teritorij na sistematičan način i komuniciraju s drugim lisicama putem različitih znakova, uključujući zvučne signale, vizualne znakove, dodir i mirise. Lisica može prepoznati drugu lisicu po mirisu, kao i otkriti njezinu hijerarhijsku poziciju i društveni status. Parovi se često ponovno formiraju svake godine, a mužjaci obično aktivno sudjeluju u brizi i odgoju mladunaca, osiguravajući hranu i zaštitu od potencijalnih grabežljivaca.
Prehrana
Crvene lisice su svejedi s vrlo raznolikom prehranom. Glavni dio njihove prehrane čine mali glodavci poput voluharica, miševa i vjeverica. Također se hrane pticama i njihovim jajima, zečevima, kunićima, kukcima, drugim beskralježnjacima te ostacima hrane (kao što su leševi). Konzumiraju voće i druge biljke, posebno u jesenskim mjesecima.
Redovito love u ranim jutarnjim satima i kasno navečer, ali se često hrane samostalno. U slučajevima kada hrane ima obilato, mogu se okupiti i loviti zajedno.
Dnevni unos hrane im varira između 0,5-1 kg. Imaju relativno malen želudac u usporedbi s njihovom veličinom, što ograničava količinu hrane koju mogu unijeti u jednom obroku. Tijekom obilnih razdoblja hrane, često skladište višak hrane za budućnost, zakopavajući je u male jame od 5 do 10 centimetara dubine. Preferiraju različita mala skloništa za pohranu umjesto jednog velikog skladišta, što ih štiti od gubitka svih zaliha u jednom trenutku.
