Crvena kozja krv Lonicera xylosteum

Carstvo:
Red:
Dipsacales
Vrsta:
Lonicera xylosteum
Sinonimi:
Caprifolium dumetorum Lam., Caprifolium xylosteum (L.) Gaertn., Chamaecerasus xylosteum (L.) Medik.

Karakteristike

Crvena kozja krv ili crveno pasje grožđe (Lonicera xylosteum L.) je listopadni grm iz porodice kozokrvina (Caprifoliaceae). Stabljike su razgranate, uspravne ili uzdižuće, narastu do 200 cm visine. Korijenski sustav je površinski, dobro razvijen. Mlade grane su gusto meko dlakave, prekrivene sitnim lenticelama, srčika je većinom šuplja. Kora je sivosmeđa, tanka, po dužini napuknuta i ljušti se u uskim trakama. Pupovi su vretenasti, dugi oko 5-10 mm, prekriveni s nekoliko svijetlosmeđih, dlakavih ljusaka, vršni pupovi su pojedinačni i malo veći od postranih pupova koji su otklonjeni od izboja. Listovi su unakrsno nasuprotni, jednostavni, eliptični, dugi 3-7 cm, široki 2-5 cm, cjelovitih rubova, malo ušiljeni, prekriveni mekanim dlačicama na obje strane, na naličju svjetliji, na rubovima trepavičasto dlakavi, nalaze se na oko 0,5-1 cm dugim peteljkama, nemaju palistiće. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, dugi 1-1,5 cm, skupljeni su po dvoje na oko 1-2 cm dugim, dlakavim drškama u pazušcima listova. Ocvijeće je dvostruko, čaška ima pet kratkih režnjeva i zeleni lapovi su u donjem dijelu međusobno srasli. Vjenčić je dvousnat, u početku bijel, kasnije požuti. Prašnika ima pet i prašnice su im žute, tučak je jedan s podraslom plodnicom. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su crvene, sjajne, okruglaste bobice promjera 6-8 mm, u paru se pri osnovici dodiruju ili su slobodne, sadrže 4-5 svijetlosmeđih, plosnatih sjemenki dužine oko 3 mm, dozrijevaju u srpnju i kolovozu.

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove te sakupljaju nektar i pelud.

Stanište

Rasprostranjena je u gotovo cijeloj Europi izuzev krajnjeg sjevera i krajnjeg juga, u zapadnoj Aziji na Kavkazu i u zapadnom Sibiru. Raste u mješovitim, svijetlim šumama (bukva), na rubovima šuma, na polusjenovitim, umjereno toplim tlima bazične reakcije, u brdskim i planinskim područjima do 1500 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u kasno ljeto ili jesen.

Etimologija

Latinski naziv rod Lonicera dobio je u čast njemačkom botaničaru Adamu Loniceru (1528. – 1586.). Ime vrste xylosteum potječe od grčke riječi xylon (odsječeno drvo) i osteon (kost), zbog tvrdog drva kao kost.[1] Na stranim jezicima nazivi su fly honeysuckle, European fly honeysuckle, dwarf honeysuckle, fly woodbine (eng.), Rote Heckenkirsche, Gewöhnliche Heckenkirsche (njem.), camérisier des haies, camerisier à balais, chamérisier, chèvrefeuille à fleurs blanc-jaunâtre (fr.), caprifoglio peloso, ciliegia di volpe, gisilostio (tal.), madreselva pelosa (špa.), puhastolistno kosteničevje (slo.).

Upotreba

Plodovi su otrovni, izazivaju povraćanje, bolove u želucu, krvavi proljev, grčeve, nepravilan brži rad srca, u težim stanjima zbog klijenuti disanja može nastupiti smrt.[2]

Drvo je tvrdo, u prošlosti su se izrađivale zviždaljke i puhaljke.

Galerija fotografija

Podijeli