Preskoči do glavnog sadržaja

Crvena hudika

Viburnum opulus

Karakteristike

Crvena hudika, obična udikovina ili bekovina (Viburnum opulus L.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Naraste do 4 metra visine tvoreći uspravne grane promjera oko 15 cm i gustu krošnju. Kora je sivkastosmeđa, tanka, u početku glatka, kasnije ljuskava, s kratkim svijetlim poprečnim prugama, mladi izboji su goli. Pupoljci su nasuprotni, jajasto ušiljeni, imaju dvije vanjske ljuske koje su crvenkastosmeđe do zelenkastosmeđe, gole, na osnovi sužene, postrani pupovi su prilegli uz granu, iste veličine kao i vršni. Listovi su nasuprotni, trokrpasti, dugi i široki 5-10 cm, na osnovi zaobljeni ili plitko srcasti, grubo nazubljenih rubova, na licu su tamnozeleni, na naličju su svijetlozeleni i dlakavi, ujesen postanu crvenkasti, nalaze se na oko 2-2,5 cm dugim peteljkama i pri dnu imaju male zaliske. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni su u razgranate paštitaste cvatove na vrhovima mladih grančica. Čaška je peterodijelna s crvenkastim režnjevima, vjenčić je kratko zvonast, bijel ili crvenkastobijel. Prašnika ima 5, znatno su duži od latica, plodnica je podrasla, vrat i njuška su bijeli. Cvate od travnja do lipnja s tim da prvo procvjetaju vanjski neplodni cvjetovi pa tek unutrašnji dvospolni. Posjećuju ih pčele koje sakupljaju nektar i cvjetni prah. Plodovi su okrugle koštunice promjera 8-10 mm, na tjemenu imaju ostatak tučka, dozrijevanjem postanu sjajno crvene. Sadrže jednu glatku, plosnatu, ušiljenu košticu. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu no ostaju na granama i tijekom zime.

Stanište

Rasprostranjena je na području gotovo cijele Europe, sjeverne Afrike i središnje Azije. Staništa su joj vlažne šume, šumske čistine, rubovi šuma, obale rijeka, raste na plodnim, humusnim, bazičnim i vlažnim tlima. Nalazimo je od nizina do 1200 m nadmorske visine. Sadi se kao ukrasna biljka u parkovima i nasadima.

Uzgoj

Popularni su kultivari crvene hudike čiji cvjetovi su skupljeni u velike okruglaste cvatove nalik na sniježne loptice. Razmnožavanje se može vršiti margotiranjem krajem proljeća i reznicama krajem ljeta. Brzog je rasta u mladosti, doživi do oko 30 godina.

Grm traži duboko i vlažno tlo, sadi se na sunčanim pozicijama premda tolerira laganu sjenu. Rezidbu je poželjno vršiti redovito kako bi odstranili suhe grane, očistili ga i uredili stvorivši kompaktniji no gušći grm. Možemo ga orezati i nakon cvatnje u lipnju kako bi odstranili ocvale cvjetove.

Kao kultivar popularan je Viburnum opulus “Roseum” koji ima bijele cvjetove skupljeni u okruglaste cvatove.

Etimologija

Latinsko ime roda Viburnum potječe od latinske riječi viere (vezati), zbog savitljivosti mladih izbojaka. Ime vrste opulus je latinski naziv za određenu vrste javora (Acer campestre), zbog sličnosti listova.[1]

Na stranim jezicima nazivi su guelder-rose, water elder, cramp bark, snowball tree, European cranberrybush (eng.), Gewöhnliche Schneeball, Gemeiner Schneeball (njem.), viorne obier (fr.), palla di neve, pallone di maggio, sambuco acquatico, sambuco rosso (tal.), bola de nieve, mundillo, sauquillo (špa.), rosa-de-gueldres (port.), brogovita (slo.).

Upotreba

Plodovi, listovi i kora sadrže gorku tvar viburnin koji uzrokuje upale probavnog sustava, povraćanje i proljev.[2] Sirovi plodovi su otrovni i kiselog okusa, no kuhani se mogu koristiti za izradu džemova te konzumirati u manjim količinama. Sadrže oko 40 mg% vitamina C, do 3,2% šećera, oko 3% trjeslovina i mnogo pektina. U većim količinama su toksični te mogu prouzročiti proljev i povraćanje. Sjemenke se mogu upotrebiti kao zamjena za kavu.[3]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Siječanj
I
-
Veljača
II
-
Ožujak
III
-
Travanj
IV
-
Svibanj
V
-
Lipanj
VI
-
Srpanj
VII
-
Kolovoz
VIII
plodovi
Rujan
IX
plodovi
Listopad
X
plodovi
Studeni
XI
-
Prosinac
XII
-

Galerija fotografija

Pregled lokacija