Crni sljez

Karakteristike

Šumski ili crni sljez (Malva sylvestris L.) je dvogodišnja ili trajna biljka iz porodice sljezovki (Malvaceae). Stabljika je razgranata, naraste i preko 1 m u visinu, dlakava je, može biti uspravna, pridignuta ili prilegnuta, pri osnovi je drvenasta. Korijen je razgranat i mesnat. Listovi su naizmjenični, tamnozeleni, okruglasti ili bubrežasti, dlanasto zarezani na 5-7 režnja, nazubljenih rubova i slabo dlakavi, nalaze se na dugim peteljkama. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova, po 2-4 ih je skupljeno zajedno. Sastavljeni su od pet blijedoljubičastih ili ružičastih, obrnuto jajastih latica koje su prošarane tamnijim prugama i na vrhu dublje urezane a dužine su oko 2-2,5 cm. Čaška je dvostruka, unutarnja je građena od pet lapova, prašnici su mnogobrojni i srasli u cijev. Cvate od svibnja do rujna. Plod je kalavac, dakle suhi se plod u zrelom stanju dijeli na 9-11 plodića sa po jednom sjemenkom. Dozrijeva od srpnja do listopada.

Vrlo je dobra medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove i sakupljaju mnogo nektara i cvjetnog praha.

Stanište

Prirodno je rasprostranjen na području južne Europe i srednje Azije, no danas je udomaćen gotovo po svugdje. Raste samoniklo po poljima, njivama, vrtovima, uz putove, kuće. Možemo ga naći od nizina do 1200 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Etimologija

Latinsko ime roda Malva potječe od grčke riječi malasso (omekšavam), zbog emolijentnih svojstava biljke. Ime vrste sylvestris znači šumski.^[1] Na stranim jezicima nazivi su common mallow, high mallow, tall mallow (eng.), Wilde Malve, Große Käsepappel (njem.), grande mauve, mauve sylvestre, mauve des bois (fr.), malva selvatica (tal.), malva común (špa.), gozdni slezenovec (slo.), crni slez (sr.).

Upotreba

Koriste se listovi, cvijet, nezreli plodovi, korijen.

Mladi listovi beru se od kada počinju nicati (veljača) pa obično do srpnja. Bogati su željezom, kalcijem, vitaminom C (oko 120 mg%) i karotinom (do 18 mg%), mogu se pripremati kao špinat. S obzirom na to da sadrže dosta sluzi dobri su za guste juhe.^[2]

Nezrele plodove jestivi su sirovi ili ih možemo dodati u variva i marinade.^[3]

Cvjetovi se beru kroz cijelo ljeto po suhom vremenu i možemo ih stavljati u salate. Sluzava su okusa, sadrže polisaharide, 7% antocijana, trjeslovine, mineralne tvari. Koriste se za smirivanje upaljene sluznice usne šupljine i probavnog trakta, djeluju smirujuće kao kupka ili oblog kod čireva i hemoroida.^[4]
Iz njih se može dobiti lijepa ljubičasta boja u kupkama.

Korijen se vadi početkom proljeća i ujesen a zbog sluzi koje sadrži izvrstan je ekspektorans, što znači da odlično djeluje kod dišnih infekcija, upale sluznice grla i kašlja.

Kod pripreme čaja listove i cvjetove ne parimo niti kuhamo već pripremamo maceracijom, tj puštamo da odstoje nekoliko sati u hladnoj vodi.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec ^{a b}
3. Danica Kuštrak, (2005.), Farmakognozija : fitofarmacija, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga