Crni jasen Fraxinus ornus

Carstvo:
Red:
Lamiales
Porodica:
Vrsta:
Fraxinus ornus
Sinonimi:
Ornus europaea Pers.

Karakteristike

Crni jasen (Fraxinus ornus L.) je listopadno stablo ili grm iz porodice maslina (Oleaceae). Naraste do 20 metara visine. Kora je tanka i svijetlosiva, u mladosti glatka dok starenjem postaje tek malo ispucana. Mladi izboji su debeli, žućkastosivi, sivi ili smećkasti, prekriveni rijetkim lenticelama. Pupovi su nasuprotni, sivi, vršni su krupniji od postranih, tupi i pokriveni s četiri ljuske, postrani pupovi su otklonjeni od izboja i pokriveni s dvije ljuske. Korijenov sustav je ragranat no plitak. Pupoljci su sivi i baršunasti, terminalni pupoljak je veći od ostalih. Listovi su nasuprotni, dugi 15-30 cm, složeni, neparno perasti, čine ih 5-9 listića koji su ovalni, dugi 5-8 cm, široki 2-5 cm, dugo ušiljeni, sjajni, pilastih rubova, na licu tamnozeleni i goli, naličje im je svjetlije i dlakavo, smješteni su na dlakavoj peteljci dugoj do 1 cm. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni, ugodno mirisni, skupljeni u metličaste cvatove dužine 8-20 cm, u početku cvatnje uspravni su a nakon oplodnje vise. Ocvijeće je dvostruko, čaška je kratka, građena od četiri listića koji su međusobno srasli, listići vjenčića također ima četiri, bijeli su, tanki i duguljasti, dugi oko 5 mm, pri dnu su po dvoje međusobno srasli. Prašnika ima 2, prašničke niti su im duge, tučak je jedan, ima dvije njuške. Cvatu od travnja do lipnja istovremeno ili poslije listanja. Plodovi su jednosjemeni, okriljeni oraščići (perutke), svijetlosmeđe do tamnosmeđe, duge 2-3 cm, široke 4-6 mm. Dozrijevaju u rujnu i listopadu no ostaju na stablu sve do kraja zime.

Crni jasen u fazi cvatnje često salijeću pčele koje sakupljaju pelud i nektar.

Stanište

Prirodno raste na području južne Europe i jugozapadne Azije, sve od Španjolske do Libanona. U Hrvatskoj ga nalazimo i u primorju i u kontinentalnom dijelu, na bazičnom tlu, na suhim i toplim staništima do 1200 m nadmorske visine. Dobro veže tlo na strmim terenima. Odgovaraju mu sunčana ili polusjenovita područja, a kako tolerira gradska onečišćenja sadi se i kao ukrasno gradsko stablo. Razmnožava se sjemenom koje slabo klije.

Etimologija

Latinski naziv roda Fraxinus potječe od grčke riječi phraxis što znači ograda, ime je dano zbog toga što se drvo jasena odavna koristilo za izradu ograda. Ime vrste ornus potječe od grčkog oreinos (gorski).[1] Na stranim jezicima nazivi su manna ash, South European flowering ash (eng.), Manna-Esche, Blumen-Esche, Schmuck-Esche (njem.), frêne à fleurs, frêne à manne, frêne orne, orne d’Europe (fr.), orniello, orno, frassino da manna, albero della manna (tal.), fresno de flor, orno, fresno del maná, fresno florido (špa.), črni jesen (slo.).

Upotreba

Zarezivanjem kore debla i grana od lipnja do rujna dobiva se šećerni ekstrakt koji je u srednjem vijeku poistovjećivan s biblijskom manom. Danas je najpoznatija njegova ekstrakcija na području južne Italije i Sicilije gdje se crni jasen sadi plantažno. Riječ je o varijetetu crnog jasena, var. rotundifolia (Lam.) Ten.  Nakon što stabla narastu 8-10 godina te ostvare barem 7,8 cm u promjeru, kora se zarezuje za vrijeme suhog i toplog dana u okomitim rezovima, te se ostavi da se sok stvrdne kao smola i tada sakuplja. Sadrži oko 5-80% slatkog alkohola manita, saharozu, invertni šećer, dekstrin, sluzi, limunsku kiselinu. Slatkastog je okusa te ima blago laksativna svojstva pogodna za konzumaciju djece. Također se od nje može raditi i napitak.[2]

Proljetni pupovi su jestivi, premda su gorki i treba ih duže kuhati u slanoj vodi uz dvokratno mijenjanje vode.[3]

Od kore se dobivala crna boja koja je služila za bojanje tkanine.

Galerija fotografija

Podijeli