Crni grab
Ostrya carpinifolia
Karakteristike
Crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) je listopadno stablo iz porodice brezovka (Betulaceae). Stablo je uspravno, široke, konusne ili nepravilne krošnje, naraste do 25 metara visine. Korijenov sustav je dubok i dobro razvijen, jakih bočnih žila. Deblo je promjera do 50 cm, kora je u mladosti crvenkastosmeđa, glatka, kasnije postane tvrda, tamnosmeđa, ljušti se u širokim krpama. Mladi izboji su koljenčasto cik-cak ispresavijeni, smeđi, dlakavi, prekriveni bjelkastim lenticelama. Pupovi su prekriveni brojnim golim ili slabije dlakavim ljuskama koje su u početku zelene, kasnije na sunčanoj strani svijetlo do tamnosmeđe, na sjenovitoj strani zelenkastosmeđe, postrani pupovi su usko jajasti, ukoso otklonjeni od izboja, podjednake veličine kao vršni pupovi koji su jajasti. Listovi su naizmjenični, jednostavni, ovalni, izraženo naborani, pri osnovi zaobljeni ili srcasti, malo ušiljeni, dvostruko nazubljenih rubova, dugi 5-13 cm, široki 2-7 cm, na licu su tamnozeleni i sjajni, naličje je svjetlije, imaju 13-17 para postranih žila. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, muški cvjetovi skupljeni su u do 5-12 cm duge rese, u parovima su ili po 2-4, stvaraju se ujesen, imaju 3-14 prašnika i prašničke niti su im vrlo kratke a prašnice na vrhu su kratko dlakave. Ženski cvjetovi rastu u pazušcima listova ovogodišnjih izboja, nalik su na šišarke hmelja, u početku uspravne, kasnije viseće, ocvijeće im je jednostavno, građeno od više listića koji su u donjem dijelu međusobno srasli, tučak je jedan s nadraslom plodnicom i dvije crvenkaste njuške. Cvatu u travnju i svibnju poslije listanja. Plod je jednosjemeni, žutosmeđi, sjajni, jajasti, oko 6-10 mm dug oraščić, nalazi se na dnu izduženo jajastog, ušiljenog omotača. Dozrijeva u srpnju i kolovozu, no često ostaje na stablu i nakon što listovi otpadnu.
Stanište
Prirodno je rasprostranjen na području južne i srednje Europe te u Maloj Aziji. Kod nas je široko rasprostranjen, negdje tvori i čiste sastojine. Sadi se i kao ukrasno stablo, pojedinačno, u skupinama ili u drvoredima. Odgovaraju mu plodna, suha ili svježa tla siromašna do bogata vapnencem, bogata humusom, dobro podnosi zasjenu. Živi do 100 godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama koje se zakorjenjuju u jesen, može se cijepiti i na podlogu običnog graba (Carpinus betulus). Dobre je izbojne snage iz panja.
Etimologija
Latinski naziv roda Ostrya potječe od grčke riječi ostreion (školjka), zbog plodova u zatvorenom omotaču što podsjećaju na ljušture školjke. Ime vrste carpinifolia ukazuje na sličnost listova s listovima graba (Carpinus).[1] Narodni naziv hmeljasti grab ukazuje na ženske cvjetove koji liče cvjetovima hmelja.
Na stranim jezicima nazivi su hop hornbeam (eng.), Europäische Hopfenbuche, Gemeine Hopfenbuche (njem.), charme-houblon, bois-de-fer (fr.), carpino nero, carpinella (tal.), ostria, carpe negro, falso carpe (špa.), črni gaber (slo.).
Jedina je vrsta iz svog roda koja prirodno raste na području Europe.
Upotreba
Drvo je jako tvrdo, čvrsto i teško, pogodno za obradu i raznu namjenu, primjerice za izradu alata.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Gary H. Lincoff, (1982.), Simon & Schuster’s Guide to Mushrooms, New York: Touchstone
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
