Crna topola

Karakteristike

Crna topola (Populus nigra L.) je listopadno stablo iz porodice vrba (Salicaceae). Naraste do 30 m visine tvoreći široku, granatu i prozračnu krošnju. Korijenski sustav je jak premda površinski, ima nekoliko dubokih žila. Deblo je u prosjeku promjera oko 1,5 m, nekad i do 3 m. Kora je u početku sivobijela i glatka, kasnije postane crna i duboko uzdužno naborana, debela do 5 cm. Pupoljci su spiralni, kupasto ušiljeni, dugi oko 1-1,5 cm, imaju gole i sjajne ljuske smolaste površine. Listovi su trokutasti, zeleni na obje strane, dugi 5-8 cm, široki 6-8 cm, nazubljenih rubova, ušiljenog vrha, nalaze se na spljoštenim, oko 3-5 cm dugim peteljkama. Dvodomna je vrsta, muški i ženski cvjetovi nalaze se na zasebnim biljkama. Cvjetovi su skupljeni u rese, muške rese su sjedeće i crvene, duge oko 7,5 cm, ženske su zelenožute, duge 4-5 cm, imaju peteljku. Cvatu u ožujku i travnju. Plodovi su zelenosmeđe, kuglaste i gole kapsule duge oko 7-9 mm, sadrže sitne svijetlosmeđe sjemenke prekrivene dlačicama. Dozrijevaju u lipnju. Godišnje proizvodi preko 20 milijuna sjemenki koje vjetar može rasprostraniti na goleme udaljenosti.

Kao kultivar crne topole najpoznatiji je jablan ‘Italica’.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, u jugozapadnoj i srednjoj Aziji, te u sjeverozapadnoj Africi. Staništa su joj svijetla i vlažna područja, raste na obalama rijeka i jezera, sadi se kao ukrasna biljka u gradovima. Vrlo brzo raste, živi do 300 godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno, korijenovim izbojima i drvenastim reznicama.

Etimologija

Naziv roda Populus staro je ime kod Rimljana za topolu, vjerojatno kao arbor populi (stablo naroda). Ime vrste nigra znači crna. Na stranim jezicima nazivi su black poplar (eng.), Schwarz-Pappel, Saarbaum (njem.), peuplier noir (fr.), pioppo nero (tal.), álamo negro, chopo negro, chopera (špa.), álamo, álamo-negro, choupo negro (port.), črni topol (slo.).

Upotreba

Drvo crne topole je meko, lako se obrađuje, male trajnosti, koristi se u stolarstvu za izradu namještaja, za iverice i sl.

Galerija fotografija

Literatura

1. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
2. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga