Crna pomoćnica

Karakteristike

Crna pomoćnica (Solanum nigrum L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je uspravna ili polegnuta, jako razgranata, naraste do 80 cm visine. Listovi su široko jajoliki, tupo ušiljeni, na rubu su rijetko nazubljeni, nalaze se na peteljkama. Cvjetovi su mali, skupljeni u viseće grozdaste cvatove. Sastavljeni su od bijelog vjenčića s pet režnjeva i žutim prašnicima. Cvjetaju od lipnja do rujna. Nakon oprašivanja razvijaju se mesnate, crne bobice koje su kuglaste, veličine do 1 cm i dozrijevaju od kolovoza do studenog a svaka od njih sadrži puno plosnatih, bubrežastih sjemenki. Jedna biljka proizvede oko 500 sjemenki^[1] ili prema drugom izvoru godišnje proizvede i do 40 000 sjemenki, a zadržavaju sposobnost klijanja i nakon 40 godina.^[2]

Stanište

Prirodno raste na području Europe i Azije, drugdje po svijetu smatra se udomaćenom. Česta je biljka na neobrađenim zemljištima, uz putove i živice a nas počasti svojom nazočnošću u vrtu svake godine.

Etimologija

Latinsko ime roda Solanum potječe od latinske riječi solamen što znači smirujuć, zbog ublažavanja bolova. Ime vrste nigrum (crn) označava crnu boju zrelih plodova.^[3] Na stranim jezicima nazivi su black nightshade (eng.), Schwarzer Nachtschatten (njem.), morelle noire (fr.), morella comune (tal.), hierba mora (špa.), pasje zelišče (slo.), pomoćnica, kokošje grožđe (sr.).

Upotreba

Odrasla stabljika, listovi i nezreli zeleni plodovi sadrže otrovne alkaloide, čije trovanje je slično trovanju paskvicom (Solanum dulcamara). No iako je biljka na glasu kao otrovna, posve zrele crne bobice mogu se jesti. Konzumirane sirove nama imaju okus kao slatki ribiz, a termički obrađene mogu se koristiti za nadjevanje kolača. Jestivi su i mladi izdanci i mladi listovi koji se beru prije cvjetanja biljke te kuhaju, no njihovo konzumiranje je više u slučaju nužde.^[4]

Za životinje (govedo, telad, svinja, konj, ovca…) kojima se crna pomoćnica nađe u ispaši dokumentirani su slučajevi smrtnih otrovanja. Stajanjem biljke u silosu više od tri mjeseci sadržaj otrovnih alkaloida se ipak dvostruko smanjuje i biljka gubi na toksičnosti.^[5]

Srodne vrste

Crnu pomoćnicu moguće je zamijeniti za otrovno velebilje (Atropa belladonna), no najuočljivija razlika osim boje cvjetova je da kod crne pomoćnice bobice rastu u grozdovima dok su kod velebilja pojedinačne.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
2. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
5. Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga