Crna joha

Karakteristike

Crna joha (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae). Naraste do 25 metara, krošnja je jajastokupasta. Deblo je vitko, kora je u mladosti glatka i zelenkastosmeđa a u starijih primjeraka crvenkasta i snažno ispucana na pravokutne ljuske, debela do 2 cm. Korijen je dobro razvijen, nema glavnu žilu ali bočni korijenovi su snažni i dobro razvijeni. Grane su horizontalne i tanke, mlade grančice i mladi listovi su ljepljivi, pupovi su također ljepljivi a prekriveni su sa dvije smeđeljubičaste ljuske. Mlade grančice su trouglaste, pupovi imaju dvije ljuske. Listovi su naizmjenični, obrnuto jajasti, dugi 4-10 cm, široki 3-7 cm, kožasti, goli, tamnozeleni i sjajni, tupih vrhova, sitno nazubljeni, s donje strane vidljive su izražene žile čime se jasno vidi lice i naličje lista podijeljeno u plohe i u pazušcima žila su crvenkastosmeđe dlakavi. Smješteni su na 1,5-2 cm dugim peteljkama i prolistaju u travnju. Cvjetovi su jednodomni, rastu u pazušcima listova. Muški cvjetovi nalaze se su u crvenosmeđim visećim resama dugima do 5 cm, po 3-6 ih je skupljeno na vrhovima ogranaka a formirani su već ujesen, ženski cvjetovi nalaze se pored njih grupirani po 3-4 u male, okruglaste rese. Rastu u pazušcima listova. Cvatu 10-15 dana prije listanja u razdoblju od veljače do travnja kada ispuštaju milijune zrnaca peludi koje raznosi vjetar. Plodovi su mali češeri, jajasti su, veličine 1-2 cm, građeni su od zadebljalih i odrvenjelih ljuski, nalaze se na drškama, dozrijevaju u rujnu. Sjemenke su oko 2-4 mm dugi, usko okriljeni, spljošteni oraščići. Češeri ostaju još neko vrijeme visjeti na stablu kroz zimu i proljeće i nakon što izbace sjemenke.

Stanište

Prirodno raste u gotovo cijeloj Europi i zapadnoj Azijina Kavkazu i u Sibiru. Raste na svijetlim i polusvijetlim staništima, odgovaraju joj duboka, humusna tla ujednačeno vlažna tijekom cijele godine, staništa su joj močvarne šume, cretovi, živice, mjesta duž rijeka i potoka, od nizinskog do brdskog područja. Pionirska je vrsta, stablo brzo raste a kako je drvo dobro za ogrjev, joha je pogodna za sadnju u šumarcima time više što se na korijenovom sustavu nalaze kvržice bakterije koje vežu dušik u tlu. Jake je izdanačke snage, stvara nove izboje iz panja. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Smatra se vrlo dobrom medonosnom biljkom, daje velike količine cvjetnog peluda, propolisa i nektara.^[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Alnus staro je ime kod Rimljana za johu. Ime vrste glutinosa znači ljepljiva^[2] što ukazuje na ljepljive pupove i mlade listove. Na stranim jezicima poznata je kao black alder, Europaean alder (eng.), Schwarz-Erle (njem.), aulne glutineux, aulne noir (fr.), ontano nero (tal.), aliso negro, alisa (špa.), črna jelša (slo.), crna jova (sr.).

Upotreba

Kao i vrbina kora, i johina kora sadrži salicine koji se u tijelu metaboliziraju u salicilnu kiselinu zbog čega se u narodnom travarstvu koristila kao današnji aspirin – snižavanje temperatura i bolova. Drvo je crveno, elastično, lakeo, otporno na vodu, pogodno za obradu a pogotovo je poznato za izradu tijela električnih gitara.

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
5. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C